Blažena Djevice Marijo,

Presveta Majko Spasiteljeva i Majko naša,

Riznico milosti i utjehe

u svim bolima i žalostima.

Tebi je dana snaga sućuti

kojom majčinski pritječeš u pomoć

svima koji te ponizno zazivaju

u trenutcima kušnje i u traženju nade.

Ti, Majko Ožalošćena,

koja si u srcu proživljavala patnje

na tijelu i duši svoga božanskog Djeteta

od trenutka začeća po Duhu Svetome

i njegova utjelovljenja u tvome blaženom krilu.

Čula si proroštvo starca Šimuna

da će ti mač boli probosti dušu.

Sa svojom si Obitelji bila izložena progonstvu,

da bi sačuvala Život za život svijeta.

Osjetila si tjeskobu zbog nestanka Sina

koji je poučavao u Očevu domu.

Srela si ga s križem i pod križem, izmučena,

dok je u muku ponio sve naše grijehe.

Bila si s njime u smrtnome času

dok je duh predao Ocu, a tebe nama za Majku.

Primila si njegovo tijelo u svoje krilo,

da bi iz krila zemlje bilo vraćeno u krilo Očevo

i nama pripravilo mjesto u krilu Abrahamovu.

Susrela si se s tamom Kristova groba,

da bi nam uskrsnom vjerom podarila svjetlo.

Milosti i milosrđa puna,

pogledaj rane svih koji trpe;

ne uskrati nam svoga zagovora,

da svjedočimo radost spasenja,

pridruženi otajstvu Križa.

Tvoj nas majčinski pogled

gleda s naših oltara;

njega susrećemo na trgovima i ulicama,

na raskrižjima i putovima,

u našim obiteljima i domovima.

Toliko si puta bol hrvatskih vjernika

držala u svome krilu

i blažila svojim srcem.

Pružala si ruke prihvaćanja i

i vraćala nas u milosni zagrljaj

Gospodina koji traži zalutale

i raduje se raskajanima.

Na rane hrvatskoga puka

spuštala si melem istoga Duha

koji je osjenio Tvoju vjernost

i anđele si svjetla prizvala u tamu,

da jasnije čujemo Radosnu vijest,

da dodirnu nam srce i obrišu suze,

da osjetimo nježnost ruke koja vodi,

da slavimo Boga patnjama svojim

u Kristovoj patnji otkupljenja svijeta.

Majko spasonosne boli,

pridruži nas otajstvu Križa

radi našega obraćenja i spasenja;

radi posvećenja naših obitelji

i cijeloga nam naroda.

Izmoli nam utjehu i snagu

u izgrađivanju Božjega kraljevstva

u kojemu će svaka suza biti otrta,

u kojemu ni plač ni bol ne postoje.

Pomozi nam, Majko,

da po otajstvu boli

postanemo sudionicima slave

Tvoga Sina, Isusa Krista, Raspetoga,

koji kao uskrsli živi u vijeke vjekova. Amen.

Sastavio: mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u Mariji Bistrici, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2014.

Izvor: Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke