Jedan je anđeo svjetla izišao od velikoga bijelog prijestolja svjetlosti te sišao nad dolinu Ezdrelon, mimo ponosnih kćeri velikoga carstva. Došao je u Nazaret gdje je jedna ponizna djevica klečala zadubljena u molitvu. Tu reče: „Zdravo, milosti puna.” To nisu bile riječi, to je bila RIJEČ. „I Riječ je tijelom postala.” Bijaše to prvo Navještenje.

Prođe devet mjeseci, i opet je došao anđeo od velikog, bijelog prijestolja svjetlosti k pastirima na brežuljcima Judeje, objavio im radost „Slave Bogu na visini” i pozvao ih da se poklone Njemu koga svijet ne može obuhvatiti, „Djetetu, povijenu u pelene i položenu u jasle”. Vječnost postade vremenom, Božanstvo tijelom, Bog postade čovjekom. Svemoć je ležala u povojima. Po riječima sv. Luke „rodi Marija svojega prvorođenog Sina i položi ga u jasle.” Bijaše to prvo Rođenje.

Onda dođoše Nazaret i tesarska radionica. Možemo sebi predočiti božanskoga Dječaka kako je ležao u povojima, dok nije bio kršten krštenjem Krvi; kako je u predosjećanju velikoga Križa što će jednom biti za Njega pripremljen na Kalvariji, pravio malen križ. Možemo zamisliti također kako je On neke večeri, nakon dana rada uz blanjaču, umoran ispružio ruke, dok je sunce bacalo na suprotan zid sjenu razapeta Čovjeka. Možemo zamisliti kako je Njegova Majka u svakom čavlu gledala proročansko navještenje dana u koji će ljudi pribiti na križ Onoga koji je stvorio svemir.

Nazaret se pretvorio u Kalvariju, a čavli radionice postadoše čavlima ljudske zlobe. S križa ispunjuje On posljednju svoju volju i svoju oporuku. Svoju je Krv već zavještao Crkvi, haljine pripadoše Njegovim neprijateljima, razbojniku je darovao raj, svoje će pak Tijelo domala predati grobu, a dušu nebeskom Ocu. Kome da povjeri ono dvoje što ih nadasve ljubi – Mariju i Ivana? Ostavit će ih jedno drugome, i tako će svojoj Majci dati sina, a svome prijatelju Majku. „Ženo!” To bijaše drugo Navještenje. Ponoćni sat tihe odaje i zanosne molitve zamijeniše brdo Kalvarija, pomračeno nebo i Sin na križu. No koje li također utjehe. Prvo je Navještenje donio anđeo, a drugo izgovara blagi glas Boga.

„Evo ti Sina!” Sada se zbilo drugo Rođenje! Svoga je Prvorođenca, donijela Marija na svijet bez boli u betlehemskoj štali. U bolima Križa daruje sada život svojemu drugorođencu, Ivanu. U tom trenutku ne trpi Marija porođajne boli samo za svoga drugorođenca, Ivana, nego i za milijune što će u kršćanska vremena postati „Marijinom djecom”. Sada shvaćamo također zašto je Krist bio nazvan Njezinim Prvorođencem: Ne zato što bi Ona imala začeti po tijelu i druge djece, već zato što je trebalo da ima više djece iz krvi Srca. Uistinu se ona kletva kojom je Bog udario Evu sada obistinjuje i na novoj Evi, Mariji, jer Ona u bolima rađa svoju djecu.

Marija dakle nije samo Majka našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, Ona je i naša Majka. Ne nazivamo Je mi tako samo iz uljudnosti, nije to samo neka opravdano nastala predodžba, nije to samo slikovit izričaj. Ona je to punim pravom, jer Ona je nas rodila u bolima podno Križa. Svojom je slabošću i neposluhom Eva pod drvetom spoznanja dobra i zla izgubila ime majke živih svojom žrtvom i poslušnošću Marija je pod Križem stekla dostojanstvo Majke ljudi. Imati Majku Božju za majku i Isusa za brata naša je sudbina i naše određenje.

Molitva

O Marijo, kao što se Isus rodio od Tebe u Tvojemu prvom tjelesnom porođaju, tako se mi rađamo od Tebe u drugom porođenju duha. Donijela si nas u nov svijet duhovnih odnošaja, u kojemu je Bog naš Otac, Isus naš Brat, a Ti naša Majka! Kao što majka nikada ne može zaboraviti djeteta svoga krila; tako ni Ti, Marijo, ne možeš zaboraviti nas. Kao što si bila Posrednica, kada su se zasluživale milosti vječnoga života, tako si i Posrednica pri njihovu dijeljenju. Ništa Tebi nije nemoguće, jer si Majka Onoga koji sve može. Kao što Ti Sin nije odbio molbe na svadbi u Kani, tako Ti ih ne odbija ni na nebeskoj svadbi, gdje nosiš krunu kao Kraljica anđela i svetih. Moli za me svoga Sina; da vodu moje slabosti pretvori u vino Tvoje jakosti. Marijo, Ti utočište grešnika, moli za nas, koji sada ležimo podno Križa. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na čas smrti naše. Amen.

*Ostale tekstove iz niza “Sedam posljednjih riječi” možete pronaći ovdje.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Fultona J. Sheena “Duga boli” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.