ZALOG BUDUĆE SLAVE

Zašto nam je Krist ostavio svoje Tijelo i svoju Krv?

Više je razloga zašto je Bog ostavio Tijelo i Krv svoga Sina nama za hranu i piće, a ovdje ćemo nešto više reći o jednom od njih: zalog buduće slave.

Kad je čovjek stvoren, stvoren je od praha zemaljskog, i zbog toga je zemljanin (Post 2,7). Veza između čovjeka i zemlje je bila takva da je čovjekovim padom i zemlja pala u „porođajne muke“ (Post 3,17-18; Rim 5,12). Nakon toga je počela povijest čovjekova spasenja koja je kulminirala s utjelovljenjem Sina Božjeg, tj. bilo je potrebno da Bog uzme ljudsku narav kako bi otkupio čovjeka. I to ne bilo kako, ne tako da se „materijalizira“ ili samo nastani u čovjeku, nego da doslovno postane čovjek… začet i rođen od žene, jer je to jedini način da se s čovjekom poveže tako da njegova žrtva bude svim ljudima na život.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dakle, kao što je čovjek po naravi bio povezan sa zemljom od koje je načinjen, te je svojim padom i nju povukao za sobom, tako je i bilo potrebno da Bog uzme čovjekovu narav (po Blaženoj Djevici Mariji) da svojim uskrsnućem i čovjeka privuče Bogu. Zato se i kaže da je Krist novi Adam (1 Kor 15, 20-23).

I što se dogodilo? Krist je svojom smrću otkupio svijet i svojim posluhom pobijedio je čovjekov neposluh, te time i smrt. Rezultat je Kristovo uskrsnuće. No, to uskrsnuće nije došlo sa starim čovjekovim tijelom jer se kaže: neće meso i krv naše prve naravi baštiniti kraljevstvo nebesko (1 Kor 15,50). Stoga je Krist uskrsnuo, ne u starom, nego u proslavljenom tijelu. Tijelu koje je i opipljivo i stvarno, ali i takvo da prolazi kroz zatvorena vrata, naglo nestaje…  (Iv 20,19).

Što se dakle dogodilo? Krist je (s Duhom Svetim) staru čovjekovu narav preobrazio i dao joj je nešto što do tada nije imala.

I sad se postavlja pitanje: kako će čovjek dobiti tu novu kvalitetu tijela? Isto kako je Bogu bilo potrebno da uzme tijelo čovječje da otkupi čovjeka, tako je i čovjeku potrebno da uzme Tijelo Kristovo kako bi postao dionikom te nove i proslavljene stvarnosti koja je otpočela Kristovim uskrsnućem. I zato Krist jasno i glasno kaže:

“Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”
 (Iv 6,49-51)

“ “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”
(Iv 6,53-58)

Tko neće jesti Tijelo Kristovo i piti Krv Kristovu, neće imati udjela u njegovoj proslavljenoj naravi, jer neće imati po čemu dobiti proslavljeno tijelo na dan uskrsnuća.

Zašto se Crkva zove Tijelo Kristovo? Zato što i jeste satkana od Tijela Kristova.
Zašto se zovemo udovi jednog Tijela? Zato što nas jedno Tijelo skupa prožima i jer smo dionici naravi tog jednog Kristovog Tijela koje nam je On sam darovao nama na korist i spasenje.

Jer, kao što je Bogu bilo potrebno da doslovno uzme čovjekovo tijelo kako bi nas u njemu otkupio, tako je i nama potrebno da doslovno uzmemo Kristovo Tijelo kako bi baštinili plodove Kristova uskrsnuća. Kao što je Bog postao tijelo od tijela, i mi ćemo po Božjoj milosti postati Tijelo od Tijela.

Katolik.hr


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 15. studenoga 2011.

Možda vam se svidi