Zašto je Isus šutio pred velikim svećenikom?

Knjiga mudrosti sadrži prekrasno duboko proročanstvo o tome što će prouzročiti da Mesija bude progonjen (Mud 2,12-24):

12 Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.

13 On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.

14 On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu.

15 Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano.

16 Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od nečisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.

17 Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak.

18 Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.

19 Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.

20 Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.

21 Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje.

22 Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama.

23 Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

24 A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Budući da je doista svaki redak Isus ispunio, prođimo kroz taj odlomak stih po stih:

12 Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se tučem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.

Isus je iznio mnoge takve prigovore, kao, primjerice (Mt 23,23-28):

Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu! Jao vama, pismoznanci i farizeji! licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista. Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

Nastavljamo s odlomkom iz Knjige mudrosti 2:

13 On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.

14 On je ukor utjelovljeni našim mislima…

Isus je često prekoravao druge za njihove neizgovorene misli, kao, primjerice, u Evanđelju po Mateju 9, 2-4:

Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: „Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!“ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: „Ovaj huli!0 Prozrevši njihove misli, Isus reče: „Zašto snujete zlo u srcima?”

Redak 16 u Knjizi mudrosti 2:

16 Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od nečisti On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.

To je Isus očito ispunio. Razmotrite Isusove riječi iz propovijedi na gori (Mt 5,10): Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Grčka riječ prevedena ovdje kao „blagoslovljen” može se prevesti i kao „sretan”.

Isus ne samo da se „hvali da mu je Bog otac”, nego Ivan objašnjava da je to jedan od razloga zbog kojega je bila tražena njegova smrt (Iv 5,18): Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Redci 17 i 18 također su savršeno ispunjeni u muci i smrti Isusovoj:

17 Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak.

18 Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.

Kada je Isus umirao na križu (Mt 27,39-43):

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: „Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!'”

Sljedeći je odlomak potpuno očigledno ispunjen u muci:

19 Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.

20 Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.

21 Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje.

22 Oni ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama.

23 Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

24 A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

I u Evanđelju po Mateju i po Marku izrijekom je spomenuta Isusova šutnja, kao i motiv zavisti u pozadini. Iz Evanđelja po Mateju 27,12-18:

I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: „Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?” I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: „Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?” Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

Braća Lehmann ¹ iznijela su dirljiv argument da je Isusova šutnja pred velikim svećenikom motivirana njegovim dubokim poštovanjem prema službi židovskog svećenstva. Mojsijev zakon zabranjuje da se svjedoka prisiljava da svjedoči protiv samoga sebe. Budući da Isus nije htio velikog svećenika dovesti u položaj da sagriješi protiv toga zakona, odbio je odgovoriti na njegova pitanja iako je zbog toga istučen (lv 18,19-23):

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: „Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio. Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: „Tako li odgovaraš velikom svećeniku?” Odgovori mu Isus: „Ako sam krivo rekao, dokaži daje krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?”

Isus je popustio tek onda kada mu je veliki svećenik zapovjedio da odgovori u ime Božje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Roya H. Schoemana “Spasenje dolazi od Židova”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

1. U Augustin i Joseph Lehmann, Valeur de rassemble qui prononca la peine de la mort contre Jesus-Christ (Vrijednost skupa koji je dosudio muku i smrtnu kaznu Isusu Kristu), novo izdanje, Editions Ste. Jeanne d’Arc.Villegenon, Francuska.