Egzorcizam – praksa izgonjenja zlih duhova, prisutna je u ljudskoj povijesti od najranijih dana, nevezano uz kulturu ili religiju. Međutim svoj vrhovni oblik, razradu i moć dobio je u kršćanstvu iz jednostavnog razloga što naša vjera njeguje obećanje da će se “na ime Isusovo prignuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika” (Fil 2, 10).

I dok su čak i unutar Crkve postojale određene struje koje su htjele otpisati tu praksu kao relikt prošlosti, činjenica je kako on i danas privlači velik broj ljudi katoličkoj vjeri, osobito kad se susretnu s problemima na koje znanost ne daje odgovor. Stoga su nove informacije, kao i razgovori s egzorcistima mnogima primamljivi s obzirom na “veo tajne” koji naizgled okružuje tu temu.

Tako je prije nekoliko dana poznati katolički portal Aleteia, objavio razgovor s egzorcistom Césarom Truquiem, svećenikom biskupije Chur u Švicarskoj. Truqui je bio jedan od govornika na 11. tečaju “Egzorcizam i molitva oslobođenja” na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu. Radi se o tečaju koji je inspirirao knjigu i film Obred.

U intervjuu je otac Truqui tako otkrio kada je prvi put došao u doticaj s opsjednućem i praksom egzorcizma.

“Bila je to božanska providnost”, poručio je novinarki Aleteie Chiari Santomiero. “Kada sam prije 12 godina zaređen za svećenika sudjelovao sam na jednom tečaju zajedno sa svećenicima-egzorcistima, poput oca Bamontea i oca Amortha. Tamo je prezentiran slučaj 40-godišnjeg Francuza kojeg je opsjeo Sotona. Trebao mu je egzorcist, ali otac Bamonte nije govorio ni francuski ni engleski, stoga su zamolili mene da započnem s razgovorom.”

Ono što ga je posebno “pogodilo” u tom slučaju bilo je opipljivo iskustvo ponosa koji se poput dima ili magle širio prostorijom tijekom đavolske manifestacije u osobi.

“To je teško za opisati, ali gotovo da ste mogli dotaknuti ponos, ispunio je cijelu prostoriju”, rekao je Truqui, nadodavši: “Egzorcist je tad upitao demona za njegovo ime, a on je odgovorio: ‘Ja sam rex (lat. kralj)’. Ne postoji demon imena rex. Stoga je egzorcist ponovno zapovjedio: ‘Reci mi svoje ime’, i demon je napokon odgovorio: ‘Ja sam Sotona, princ ovog svijeta.'”

Upitan zašto je važno poznavati demonovo ime švicarski svećenik je izjavio: “To u Obredniku ima svoju specifičnu svrhu. Imenovati nešto, ili poznavati nečije ime, znači imati moć nad time (u židovskoj tradiciji, op. a.). U biti, Bog je Adamu dao moć da imenuje stvari. Kad demon otkrije svoje ime, pokazuje da je oslabljen; ako ga ne kaže, još je uvijek jak.”

Otac Truqui naveo je i četiri znaka, prema Obredniku, pomoću kojih svećenik može prepoznati radi li se kod osobe o opsjednuću ili nekim drugim duhovnim i/ili psihičkim problemima. To su: odbojnost prema svetim stvarima; govor u nepoznatim ili mrtvim jezicima; izvanredna snaga koja nadilazi prirodu osobe; znanje o tajnim ili skrivenim stvarima.

Svećeniku tu također može pomoći dodatno znanje iz medicine i psihologije ili tim ljudi sastavljen od liječnika i psihijatara koji s njim surađuju na ispitivanju svakog slučaja.

Švicarski svećenik posebno je istaknuo činjenicu da je egzorcizam zapravo kao terapija. Žrtve opsjednuća često moraju doći na više “tretmana” kako bi doživjeli oslobođenje.

“Egzorcizam je sakramental, a ne sakrament. Sakrament je djelotvoran u i po sebi. Ako nekome dam odrješenje u ispovijedi, u tom trenutku uistinu se opraštaju njegovi ili njezini grijesi. Uspješnost egzorcizma, naprotiv, u određenoj mjeri ovisi i o svetosti svećenika, vjeri osobe koja je pristupila egzorcizmu te vjeri cijele Crkve.”

“Povrh svega shvatio sam da je egzorcizam zapravo služba milosti, čin ljubavi prema čovjeku koji pati. To je sve”, zaključio je otac Truqui.

Cijeli intervju na engleskom jeziku možete pročitati OVDJE.

Više o pojmu egzorcizma i opsjednuća u nauku Katoličke Crkve pročitajte OVDJE.

Tino Krvavica, Aleteia | Bitno.net