Kateheze o Deset Božjih zapovijedi koje je u Zagrebačkoj nadbiskupiji pokrenuo sadašnji povjerenik za pastoral duhovnih zvanja, vlč. Jakov Rađa, u manje od deset godina stekle su kultni status među vjernicima glavnoga grada.

O razlozima njihove popularnosti vlč. Rađa je govorio u sklopu 60. teološko-pastoralnog tjedna održanog na zagrebačkoj Šalati, istaknuvši kako je jedno od njihovih ključnih obilježja to što izbjegavaju sedam učestalih pogrešaka zbog kojih navještaj evanđelja ne nailazi na uspjeh.

Kateheze su nastale 1993. godine u Rimu, te su originalno bile namijenjene malenoj grupi post-krizmanika. S vremenom su se pretvorile u sustavan uvod u vjeru koji je počeo privlačiti veliki broj mladih i odraslih koji su dolazili i izvan područja rimske biskupije, ispričao je Rađa.

“Prvo što su primjećivali na katehezama i što je ih privuklo bio je jedan novi način govora, izrazito direktan, jednostavan i razumljiv svakome, čak i nekome tko nikada nije bio u Crkvi”, istaknuo je, dodavši kako se zbog činjenice što su kateheze bile povezane sa životom stvarale sliku Boga koji je zainteresiran za “život onoga tko sluša”.

Nadalje, prema Rađinim riječima, kateheze privlače suvremenog čovjeka zbog svog sustavnog i postupnog uvođenja u vjeru, a posebnu privlačnost kod mlade publike stječu jer popunjavaju onu prazninu koju je iza sebe ostavila smrt oca na europskom zapadu.

Konačno, kateheze su polučile veliki uspjeh, objašnjava Rađa, zbog “novog govora vjere” koji izbjegava “sedam razloga zbog kojih navještaj evanđelja često nailazi na gluhe uši”, a oni su:

  • pretpostavljanje vjere kod slušatelja koje ne vodi računa o stvarnom mentalitetu onih kojima se obraća;
  • stari i novi oblici moraliziranja koji zahtijevaju nešto od slušatelja ili traže donošenja odluka zaboravljajući na aksiom ‘agere sequtior esse’ (djelovanje proizlazi iz onoga što jesmo);
  • apstraktni teološki način govora;
  • sentimentalistički način govora koji instrumentalizira osjećaje slušatelja;
  • ponavljanje katehetskih slogana koji su usvojeni u nekoj zajednici;
  • čvrsto držanje istrošenih shema koje vodi u ponavljanje bez kreativnosti;
  • nedovoljno njegovanje tona onoga što se izgovora koje zaboravlja da su riječi prvo zvuk, a tek onda sadržaj.

Vlč. Rađa je svoje predavanje zaključio istaknuvši kako drugima treba naviještati evanđelje, onako kako bismo htjeli da i nama bude naviješteno.

Ivo Džeba | Bitno.net