1. Kako je nastala pobožnost prvih petaka?

Tko god štuje Srce Isusovo sigurno je čuo i za sv. Margaretu Alacoque. Ova svetica iz 17. stoljeća od samoga je Gospodina bila odabrana da bude glasnica porukâ njegova Srca, da bude “pouzdanica Srca Isusova”. Počevši od blagdana svetoga Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673. godine, sveta Margareta imala je viđenja i primala je poruke Presvetog Srca Isusova. U tom prvom viđenju u samostanskoj kapelici mlada redovnica je vidjela Gospodina i čula Njegove riječi: “Moje Božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora raširiti. Tebe sam odabrao kao ponor nevjernosti i neznanja da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno od Mene.” Viđenja su trajala sve do njezine smrti 16. listopada 1690. godine, a njihova je svrha bila oblikovanje pobožnosti kojom se iskazuje počast Presvetom Srcu Isusovu, simbolu Božanske Ljubavi i promicanje žarke ljubavi prema Kristovoj prisutnosti u Euharistiji.

2. Zašto baš devet mjeseci?

Broj devet tradicionalno se veže uz novozavjetni događaj Duhova. Nakon Isusova uzašašća na nebo, Djevica Marija i apostoli kroz devet su dana jednodušno, ustrajni u molitvi očekivali obećanog Duha Branitelja koji ih je ispunio na “dan Pedesetnice” (Dj 2,1).

3. Što učiniti na prvi petak?

Svaki prvi petak u mjesecu, devet mjeseci zaredom, potrebno je poći na svetu misu i pričestiti se s nakanom čašćenja Presvetog Srca Isusova. Onaj tko nije u stanju milosti prije se, naravno, treba ispovjediti.

Obavljajući ovu pobožnost treba imati na umu i njezin povijesni nastanak. Naime, u to je vrijeme sveta pričest vjernika bila prava rijetkost, a uz to njezina povezanost sa svetom misom je bila posve zasjenjena. Liturgijska obnova Drugog vatikanskog sabora ne dozvoljava nam više promatranje svete pričesti kao odvojenoga čina od same euharistije koja se slavi, nego je ona upravo vrhunac sudjelovanja u euharistiji. Stoga će i ispravno shvaćena pobožnost devet prvih petaka biti povezana s djelatnim sudjelovanjem u euharistiji. Isus je svetoj Margareti izrazio želju da ga na prvi petak primamo u svetoj pričesti s nakanom da mu pružimo zadovoljštinu za sve uvrede, nemarnosti i prijezir što mu ih ljudi nanose u Presvetom sakramentu, ne treba stoga niti napominjati važnost svete ispovijedi, ukoliko nismo u stanju milosti, kao priprave za svetu pričest.

4. Koja su obećanja vezana uz ovu pobožnost?

Isus je više puta i u raznim zgodama očitovao sv. Margareti Mariji svoja obećanja, a ona ih je u svojim spisima zabilježila. Kasnije su ta obećanja sabrali pa ih nabrajaju obično dvanaest, a među njima posebno mjesto zauzima tzv. Veliko obećanje (br.12). Iz njih proizlazi da onima koji budu štovali njegovo Presveto Srce Isus obećava ove duhovne i vremenite blagodati:

  1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
  2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
  3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
  4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
  5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
  6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
  7. Mlake će duše postati revne.
  8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
  9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
  10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
  11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
  12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

5. Jamči li ova pobožnost ulazak u raj?

Evo što nam poručuje Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji:

Pobožnost prvih petaka u mjesecu u naše vrijeme – ako se vrši na pastoralno ispravan način – može donijeti nedvojbene duhovne plodove. Ipak, potrebno je da vjernici budu prikladno poučeni o činjenici da se u tome prakticiranju ne smije polagati pouzdanje koje odiše ispraznim vjerovanjem, koje s ciljem spasenja, dokida nedokidive zahtjeve djelatne vjere i obveze da se živi životom sukladnim Evanđelju.

Drugim riječima, ova pobožnost nije jeftina “ulaznica za nebo”.

6. Što zapravo znači izraz “Srce Isusovo”?

I na ovo pitanje odgovora nam Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji:

Izraz Srce Isusovo označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. “Srce Isusovo” je Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koje je, po sebi, nutarnje – s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju – u Duhu protegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.

7. Postoje li biblijski temelji ove pobožnosti?

Crkva drži kako čašćenje Presvetog Srca Isusova svoj temelj ima u Svetom pismu, konkretno u pogledu na Kristov bok proboden kopljem iz kojega je potekla krv i voda (Iv 19, 34), te pokazivanju Kristovih ruku i njegova boka učenicima (Iv 20, 20) i pozivu koji je uputio sv. Tomi, da pruži svoju ruku i stavi ju u njegov bok (Iv 20, 27). Svi ovi događaji imali su najveći utjecaj u nastanak i razvoj pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Već su prvi crkveni Oci razmatrali ove događaje, a među njima je i sv. Augustin koji, pozivajući vjernike da upoznaju otajstvo Krista, piše:

Ulaz je pristupačan: Krist je vrata. I za tebe se otvorio kada je njegov bok otvorilo koplje. Sjeti se što je iz njega izašlo. Izaberi dakle gdje ti možeš ući. Iz boka Gospodina koji je visio i umirao na križu provrela je krv i voda kada je bio proboden kopljem. U vodi je tvoj pročišćenje, u krvi je tvoje otkupljenje.

Dodatak: Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu svete Margarite Marije Alacoque

Darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe.

O Srce puno ljubavi u Tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te Tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao Tvoj sluga. Amen.

* Vidi još: Velika devetnica Srcu Isusovu – kako je izmoliti?