Poput svakog dobrog katolika vjerojatno ste se našli u poziciji kada ste morali braniti papu, djevičanstvo Blažene Djevice Marije, svećenički celibat ili pobiti laži koje se o Crkvi pojavljuju u tabloidima i na TV-u – od teorija kako je Isus imao djecu pa sve do pogrešnih ideja da Crkva kontrolira događaje u svijetu. U navali svim mogućih “teorija zavjere” usmjerenih protiv Crkve uvijek se nekako iznova pojavljuje ona tvrdnja: “Vatikan je najbogatija institucija na svijetu – kada bi prodao sve što ima, to bi iskorijenilo siromaštvo u svijetu.”

No je li ekonomska moć Vatikana veća od recimo Walmarta, Applea ili Coca Cole? Časopis Fortune, specijaliziran za područje ekonomije, nedavno je objavio članak u kojem opovrgava teoriju o “nepresušnom bogatstvu Vatikana”. Osim toga, potvrdio je kako se Vatikan ne nalazi ni među 500 najbogatijih kompanija s liste “Fortune 500”.

Za vaš duševni mir i kako biste ovu informaciju mogli podijeliti s drugima, donosimo nekoliko činjenica koje će vam pomoći kada drugima budete trebali objasniti financijsko stanje Vatikana i Crkve.

1. Najvrjednija dobra u Vatikanu su neprocjenjiva i nisu za prodaju

Ukratko: materijalna dobra Vatikana su blago čovječanstva. Neprocjenjiva su poput prvog ljubavnog pisma koje ste dobili od vašeg supružnika. Neizmjerno su vrijedna svima nama (i možda nekom ekscentričnom kolekcionaru), no ne mogu biti prodana. U svojim muzejima Vatikan drži neka od najvećih umjetničkih blaga čitavog svijeta koja su prikupljena tijekom 2000 godina kršćanske povijesti. Osim toga, u Vatikanskim muzejima možemo pronaći artefakte iz vremena prije kršćanstva. Upravo zato što se radi o neprocjenjivom blagu ona ne mogu biti prodana.

Godine 2015. papu Franju su upitali: “Osjećate li ponekad pritisak da rasprodate blago Crkve?” Odgovorio je kratko i jasno: “Vaše pitanje je jednostavno. To blago ne pripada Crkvi, ono je blago čitava čovječanstva.”

Kao primjer možemo uzeti Ivana Pavla II. Kada je ovaj papa prvi put posjetio Brazil, prekršio je ceremonijalni protokol posjetivši jednu obitelj u faveli. Dirnut tim susretom ostavio im je za dar svoj papinski prsten. Mislite li da je obitelj prodala taj prsten i kupila hranu i odjeću? Ne! Prsten je blago koje se još čuva u malenoj kapeli u faveli. Siromašni jesu siromašni, ali nisu glupi.

2. Nova administracija koju najavljuje papa Franjo

Ne tvrdimo da su druge pape bile slabe u vođenju administrativnog poslovanja, no istina je da je bilo ponešto nepravilnosti u pojedinim pontifikatima što je dovelo Vatikan do duga – što je daleko od skupljanja bogatstva. Zbog toga je papa Franjo uveo novi smjer u administraciji kako bi smanjio operativni deficit.

Skroman život pape Franje nije samo retoričke naravi; on je ograničio “džeparac” unutar Vatikana i promijenio način na koji se upravlja financijama iz mjeseca u mjesec. Za njega je vođenje financija jedan od stupova koji je namijenjen pomaganju siromašnih i svih potrebnih naše pomoći. Papa Franjo je rekao da želi pokretniju vatikansku administraciju, više učinkovitosti i samoodrživosti. Na ovaj bi način ostalo više novaca za bolje i učinkovitije pomaganje potrebitima.

Poruka Svetog Oca bila je kristalno jasna: “Zaradimo novac kako bismo mogli pomoći siromašnima”, prisjeća se Jose Zahra, član COSEA-e – pontifikalne komisije zadužene za ekonomsku reorganizaciju Vatikana.

Časopis Fortune smatra papu Franju “vrhunskim menadžerom”. Pod njegovim vodstvom, u 2013. godini, Vatikan je “zaradio” višak od 11.5 milijuna dolara – čime je dokazano da Vatikan nije neka globalna ekonomska sila, pa ni kompanija koja bi mogla ući na ljestvicu Fortune 500.

Usprkos razboritosti nove administracije, u 2013. godini Sveta Stolica je zabilježila prihod od 315 milijuna dolara s 348 milijuna dolara troškova – što nas na kraju ostavlja s deficitom od 33 milijuna dolara na kraju godine. Dakle suvišak možda može prekriti neke rupe, ali nitko ne pliva u zlatu.

3. Vatikanski zaposlenici

Iako papa ne podržava otpuštanje trenutnih zaposlenika, on također ne podržava ni rasipanje resursa i neučinkovitost. On vjeruje kako bi Vatikan funkcionirao puno bolje s manje zaposlenika (uzimajući u obzir da ti zaposlenici naprave svoj posao dobro i ne odu u mirovinu rano – što bi dugoročno uzrokovalo velike troškove umirovljenja).

Gotovo dvije trećine vatikanskih prihoda odlazi na plaće 2886 zaposlenika. Prosječan zaposlenik, (uključujući svećenike i redovnike) zarađuje 25% manje plaće nego njegove kolege u talijanskom privatnom sektoru. Usprkos malim plaćama oni nisu dužni plaćati porez na dobit i imaju pristup određenim beneficijama poput zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

4. Neovisnost biskupija

Iako Vatikan ima podređene biskupije diljem svijeta, svaka od približno 2800 njih je zasebna korporacija – s vlastitim budžetom i sredstvima one su administrativno neovisne. Ovo je dokumentirano financijskim izvješćima koji se u svakoj biskupiji redovito objavljuju. Crkva je ekonomski decentralizirana; zapravo, ekonomski gledano, Vatikan je u osnovi neovisan.

Iako svake godine sve biskupije šalju dio svojih prihoda Vatikanu – većina tog novca preusmjerena je za misionarske aktivnosti ili karitativni rad koji podržava papa.

Iznos prihoda koji se slijeva u Vatikan ovako je manji od 4.5% ukupnog prihoda Vatikana.

Sličan je princip kada su u pitanju nekretnine. Iako je Crkva raširena po svijetu, građevine i zemljišta ne pripadaju direktno Vatikanu. Biskupije i 296 vjerskih redova širom svijeta stvarni su vlasnici i upravitelji nekretnina.

Vatikan također posjeduje otprilike 2000 nekretnina. Većinom se radi o stanovima u Italiji koji se iznajmljuju ljudima koji rade za Crkvu. Cijena najma značajno je manja od njezine tržišne cijene. Drugim riječima, Vatikan tu ništa ne zarađuje.

5. Neke stvari su se prodale i novac se dao siromašnima

Kao poglavar Crkve, papa prima veliki broj poklona, od rukotvorina do novih vozila – svi ti darovi darovani su s velikom ljubavlju. Papa Franjo koristi ove poklone kako bi financirao svoje karitativne djelatnosti. Imamo primjer iz 2014. kada je američka tvrtka “Harley-Davidson” darovala papi Franji novi motor. Papa Franjo nikad nije koristio ovaj poklon (očigledno). Potpisao se na rezervoar za gorivo i donirao ovaj motor Caritasu – katoličkoj organizaciji koja pomaže siromašnima. Na aukciji je kupljen za 327 000 $ i novac se iskoristio za renovaciju skloništa za beskućnike u Vatikanu.

6. Ostali troškovi i prihodi…

Postoje mnogi administrativni troškovi koji ne stvaraju prihod, na primjer: Radio Vatikan, koji ima 330 zaposlenika i troši 37 milijuna dolara godišnje. Godišnji prihod od oglašavanja čini nešto manje od milijun dolara. Apostolske nuncijature, koje funkcioniraju kao ambasade u 113 zemlje, koštaju više od 30 milijuna dolara godišnje.

Vatikan kao grad bi trebao generirati zaradu. Većina prihoda dolazi od turista i hodočasnika koji posjećuju njegove muzeje. Ovo Vatikanu donosi godišnju zaradu od 130 milijuna dolara. Još jedan značajan izvor prihoda su donacije koje iznose otprilike 85 milijuna dolara godišnje.

Kako bi financirao svoje djelovanje, Vatikan čini što i svaka razumna odgovorna država – strana ulaganja. Vatikan posjeduje gotovo 920 milijuna dolara u dionicama, obveznicama i zlatu. Zlatne rezerve Vatikana u Federalnoj rezervi SAD-a iznose otprilike 50 milijuna dolara. Vatikan otprilike zarađuje između 15 i 20 milijuna dolara kroz svoja ulaganja. Iako ulaže novac, on zarađuje relativno malo od čega plaća svoje dugove.

Izvješće o financijama Svete Stolice možete vidjeti ovdje.

7. Što zapravo Crkva čini da pomogne siromašnima u svijetu?

Jedan od najapsurdnijih argumenata protiv Crkve jest onaj: “Vatikan je pretrpan bogatstvom, ako bi prodao ta bogatstva, taj bi zarađeni novac mogao dati siromašnima.” Ovakva i slične izjave pretpostavljaju kako Vatikan ne pomaže siromašnima i kako Papa svako jutro pliva u svom bazenu ispunjenim zlatom i okružen izvanrednim luksuzom bez ikakve brige za siromašne. Ova ideja ne može biti dalje od istine.

Kroz čitavu povijest, Crkva je kroz svoje institucije činile više nego itko drugi u svijetu kako bi pomogla siromašnima, invalidima, bolesnima i napuštenima. Ne postoji neka druga institucija koja održava toliki broj bolnica, skloništa za beskućnike, domova za stare, sirotišta, škola, sveučilišta itd.

Završimo ovaj članak sa zaključkom iz časopisa Fortune. Kada ovaj časopis govori o administraciji pape Franje on naglašava da su ekonomija i ekonomska pitanja za ovog papu bitna stvar. Iako mnogi misle da je Vatikan jedna od najbogatijih organizacija u svijetu, on to zapravo nije. No s onim novcem koji Vatikan ima on značajno pomaže siromašnima, potlačenima i bolesnima diljem svijeta.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Nenad Palac

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.