Zašto čezneš za počinkom kad si rođen za posao?

Uzljubi više strpljivost nego utjehu, te križ više nego veselje.

Tko to od ljudi iz svijeta ne bi rado primio utjehu i duhovnu radost, kad bi ju svagda mogao postići?

Duhovne utjehe nadilaze sve dražesti svijeta i sve tjelesne naslade. Jer sve svjetske naslade ili su isprazne ili su sramotne. A samo su duhovne naslado ugodne i časne te nikle iz kreposti, a Bog ih daje čistim dušama.

Ali tu božansku utjehu ne može nitko po svojoj volji uživati, jer vrijeme napastovanja brzo nadođe.

Mnogo priječi dolasku milosti Božje kriva sloboda duha i veliko pouzdanje u sama sebe.

Bog nam dobro čini dajući nam milost utjehe, ali čovjek čini zlo kad potpuno ne zahvaljuje Bogu.

Pa radi toga i ne mogu u naše duše teći darovi milosti, jer smo i nezahvalni darovatelju i ne vraćamo sve k izvoru, iz kojega potječu.

Jer se uvijek mora dati milost onome koji dostojno zahvaljuje za nju; oduzet će se oholici, što se običaje dati poniznome.

Neću utjehe koja mi oduzima skrušenost niti težim za razmatranjem koje vodi do oholosti.

Jer nije sve sveto, što je uzvišeno, niti je sve dobro, što je slatko; niti je svaka želja čista, niti je sve što je nama milo Bogu ugodno.

Rado primam milost, po kojoj ću biti ponizniji i bogobojažljiviji te spremniji da ostavim sebe.

Čovjek koji je oćutio milost i osjetio težinu, kad mu je izmakla neće se usuditi sebi pripisivati bilo štogod dobra, već će radije priznati da je siromašan i bijedan.

Daj Bogu što je Božje, a sebi pripiši što je tvoje; a to je: Bogu zahvaljuj za milost, a sam priznaj, da je samo grijeh tvoj i da zaslužuješ dostojnu kaznu za grijeh.

Odaberi svagda najniže i dat će ti se najviše, jer najvišeg nema, bez najnižeg.

Najveći sveci pred Bogom najmanji su pred sobom; jer što su slavniji, to su u sebi ponizniji.

Puni istine i nebeske slave nisu željni tašte slave. Temelj im je u Bogu i u njemu je njihova snaga, pa se ne mogu nikako uzoholiti.

A oni koji pripisuju Bogu sva primljena dobra, ne traže slave jedan od drugoga, osim slave koja je od Boga; žele da se Bog po njima i po svim svecima hvali nadasve, to svagdan jedino teže za tim.

Budi dakle zahvalan za najmanji dar i bit ćeš dostojan da primiš veće milosti.

Ono što je najmanje, neka ti bude baš kao najveće, a ono što se više prezire, smatraj osobitim darom.

Ako gledaš na dostojanstvo darovatelja nijedan ti se dar neće učiniti malen ili odviše jednostavan.

Nije ništa maleno, što daruje višnji Bog. I ako te kazni i bičuje, treba da ti je drago; jer štogod dopušta da nas snađe, uvijek čini za naše spasenje.

Tko želi zadržati milost Božju, neka bude zahvalan za primljenu milost, i strpljiv ako mu se oduzme.

Neka moli da mu se milost vrati; neka bude na oprezu i ponizan da je ne izgubi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.