Talmud opisuje uništenje Hrama kao kaznu od Boga. Za koji je grijeh židovski narod bio kažnjen 70. godine, oko 40 godina poslije odbacivanja i razapinjanja Isusa? (iz Talmuda, Joma 9b):

„Ali zašto je Drugi hram uništen, s obzirom na to da su se u njegovo vrijeme oni [Židovi] bavili Torom, propisima i djelima milosrđa? Jer je u njima prevladala mržnja nizašto” [naglasak dodan].

„Mrze me nizašto” izraz je koji otkriva mnogo. Razmotrimo Isusove riječi na Posljednjoj večeri (Iv 15,18-25):

Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi… Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. …a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto.

Kada se Isus koristi istim tim riječima, „mrze me nizašto”, kako bi prikazao svoje odbacivanje i razapinjanje, on citira Psalam 69. Taj psalam Crkva oduvijek drži prikazom Isusove muke:

Spasi me, Bože… U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive… Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me… Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

Stih Izjela me revnost za Dom tvoj naveden je u Evanđelju po Ivanu 2,17 kao da se odnosi na Isusa, i Evanđelja prepričavaju da je u njegovoj žeđi na križu Isusu dano da pije vino pomiješano sa žuči, ispunjavajući tako to proročanstvo.

Tako, kada Talmud pripisuje uništenje Drugoga hrama „mržnji nizašto”, on pokazuje dar prorokovanja i iznosi duboku istinu koja nehotice potvrđuje Isusov identitet Mesije, iako Talmud nije svjestan te činjenice. Istu vrstu nehotična dara prorokovanja pokazale su i židovske vlasti stoljećima prije toga, kada je, upravo prije raspeća, židovski veliki svećenik Kajfa prorokovao, vezano uz Isusovu smrt:

A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im:

„Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju (Iv 11,49-53).

Riječi „mrze me nizašto”, kao uzrok Isusove smrti i uništenja Drugoga hrama, upravo onako kako je Talmud rekao, dobro su opisane u evanđeljima. Također je prekrasno prikazano u dijelu tradicionalne liturgije Velikog petka, poznate kao „prijekori”, u kojima Isus govori:

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja radi tebe bičevima udarih Egipat s prvorođencima njegovim, a ti mene predade, da me bičuju.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja izvedoh tebe iz Egipta potopivši Faraona u more Crveno, a ti mene predade glavarima svećeničkim.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja pred tobom otvorih more, a ti otvori kopljem bok moj. Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja pred tobom idoh u stup oblaka, a ti mene odvede u sudnicu Pilata.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja hranih tebe u pustinji manom, a ti mene udari zaušnicama i bičevima.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja tebe napojih vodom spasenja iz stijene, a ti mene napoji žuči i octom.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske, a ti si tukao trstikom glavu moju.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko, a ti dade glavi mojoj krvavi vijenac.

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja uzvisih tebe velikom moći, a ti mene objesi na drvo križa. Puče moj…

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni!1

Postoji nevjerojatna paralela, sigurno ne slučajna, između toga dijela katoličke liturgije Velikoga petka i jedne od središnjih molitava židovske pashalne večere Sedera2 , zvana “Dajenu“ (hebrejski za „bilo bi nam dovoljno”).”Dajenu” je pjesma u kojoj Židovi izražavaju zahvalnost Bogu za mnoga čuda spasenja koja je činio kako bi ih sigurno izveo iz Egipta i u Obećanu zemlju. U prijekorima Isus Židovima predbaci njihovu nezahvalnost prema Njemu i imenuje mnoga ista čuda koja je učinio izvodeći ih iz Egipta i za koja je, umjesto zahvalnosti koja mu pripada, dobio „mržnju nizašto”. Izvadak iz „Dajenu”:

„Kolike nam je milosti Gospodin iskazao!

Da nas je izveo iz Egipta, a da nije presudio Egipćanima,

bilo bi nam dovoljno!

Da je presudio Egipćanima, a da nije pobio njegove prvorođence, bilo bi nam dovoljno!

Da je pobio njegove prvorođence, a da nije otvorio Crveno more za nas, bilo bi nam dovoljno!

Da je otvorio Crveno more za nas, a da nas nije vodio kroz pustinju četrdeset godina, bilo bi nam dovoljno!

Da nas je vodio kroz pustinju četrdeset godina, a da nas nije hranio manom, bilo bi nam dovoljno!

Da nas je hranio manom, a da nas nije uveo u izraelsku zemlju, bilo bi nam dovoljno!

Da nas je uveo u izraelsku zemlju, a da nam nije dao veliko svećenstvo, bilo bi nam dovoljno!”3 

Kako tragično to odjekuje u Isusovim prijekorima! Čini se kao da u liturgiji Velikoga petka Isus sam ističe suprotnost stih po stih, između zahvalnosti koju mu Židovi verbalno priznaju na pashalnoj večeri Sederu i „mržnje nizašto” koju su mu zapravo pokazali.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Roya H. Schoemana “Spasenje dolazi od Židova”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Missale Romanom (Rimski misal), autorov prijevod teksta s latinskoga.
  2. Pashalna večera Seder obredni je obrok koji uvodi Pashu. Sam Veliki petak dogodio se, naravno, uoči Pashe (Iv 18-19), a Posljednja večera jest pashalna večera Seder (Mt 26). Očito proturječje riješeno je činjenicom da je, zbog broja hodočasnika u Jeruzalemu za blagdana Pashe, nekima bilo dopušteno proslaviti svoj Seder prethodne večeri.
  3. Autorov prijevod.