Dragi moj Wormwood!

S velikim nezadovoljstvom saznao sam da je tvoj pacijent postao kršćanin. Još nema razloga za očaj. Stotine odraslih “obraćenika” opet su nam se vratile i sad su sigurno naši, nakon što su kratko vrijeme proveli u taboru Neprijatelja. Sve duhovne i tjelesne navike pacijenta još uvijek nam govore u prilog.

Jedan od naših najboljih saveznika trenutno je sama Crkva. Ali molim, shvati me ispravno! Ja naravno ne mislim na Crkvu kako je mi vidimo: proširenu u sva vremena i prostore i ukorijenjenu u vječnosti, strašnu kao vojska u nadiranju. Priznajem, pred takvom slikom Crkve i našim najhrabrijim napasnicima postaje neugodno. Ali, na sreću, ljudima je to nevidljivo. Sve što tvoj pacijent može vidjeti jest napola završena zgrada u lažnom gotskom stilu na zemljištu među novogradnjama. Kad stupi u nju, sretne najprije mesara iz susjedstva, koji mu svojim masnim rukama pruža otrcanu pjesmaricu, koju ni jedan od njih dvojice ne razumije. Uz to mu daje jadni sveščić izblijedjelih tekstova s najsitnijim slovima.

Kad zatim zauzme svoje mjesto u klupi i malo se ogleda, otkrit će da su mu susjedi upravo svi koje je do sada izbjegavao na putu. Moraš se u svom pothvatu snažno osloniti na te susjede. Pusti da njegove misli uspoređuju izraz “vi ste Tijelo Kristovo” s licima što ih vidi u sljedećoj klupi. Naravno, uopće nije važno kakvi su stvarno ti ljudi u sljedećoj klupi. Možda među njima poznaješ nekoga tko je čak veliki borac u redovima Neprijatelja. To nije važno. Zahvaljujući našem Ocu u podzemlju, tvoj pacijent je budala. Dovoljno je da samo jednoga od tih susjeda čuje kako malo krivo pjeva ili nosi cipele koje stalno škripe ili ima dvostruki podvaljak ili se neobično oblači; tvoj pacijent će odmah lako povjerovati da i s vjerom toga čovjeka nešto nije u redu.

U svom sadašnjem stanju, kao što vidiš, on o kršćanima ima predodžbu koju drži duhovnom, ali koja je stvarno daleko od prave slike. Njegovo poimanje ispunjeno je togama i sandalama, siromaštvom i bosim nogama, tako da mu i samo moderno odijevanje onih što idu u crkvu postaje istinska, iako nesvjesna zapreka. Pobrini se zato da mu ta činjenica nikad ne dođe do svijesti. Ni pod koju cijenu on ne smije razmišljati kako bi zapravo kršćanin trebao izgledati. Pripazi da sve njegove predodžbe ostanu maglovite. Svim snagama ističi razočaranja i proturječnosti koje će tvoj štićenik doživljavati u prvim nedjeljama svoje pripadnosti Crkvi. Kroz takva razočaranja Neprijatelj iskušava svako ljudsko nastojanje. To se događa čak i dječaku koji, oduševljen za Odisejevu povijest, odlučuje ozbiljno učiti grčki. To se događa i mladom paru koji nakon medenog mjeseca počinje zajednički doživljavati svakidašnjicu. U svakom području života događa se izvjesno razočaranje kod prijelaza od sanjanog ideala na mukotrpni rad. Neprijatelj preuzima taj rizik na sebe jer ima čudnu namjeru da sve te male, ogavne ljudske crve učini stvorenjima koja ga, kako sam kaže, “slobodnom voljom” ljube i služe mu po “slobodnoj odluci”, kao sinovi, kako on to naziva u svojoj nepopravljivoj želji, kako bi sav duhovni svijet ponizio nenaravnom vezom s tim dvonožnim životinjama. Kako želi njihovu slobodu, odriče se da ih pukom osjećajnošću ili običajima dovede do cilja koji im je sam postavio. Prepušta im da ga “sami postignu”. I tu leži naša povoljna prilika. Ali ne zaboravi da tu leži i najveća opasnost! Ako ti ljudi uspješno prevladaju početnu duhovnu sušu, postaju sve neovisniji o svojim osjećajima i sve sigurniji protiv naših napasti.

Ovo do sada napisao sam pod pretpostavkom da ljudi u drugoj klupi u crkvi nisu dali nikakav razumni povod za razočaranje. Ako se to ipak zbilo – ako je tvoj štićenik u gospođi s blesavim šeširom prepoznao fanatičnu kartašicu, a u gospodinu sa škripavim cipelama gulikožu i lihvara bit će tvoja zadaća tim jednostavnija. Sav taj posao sastojat će se tada samo u tome da od njega udaljiš pitanje: “Ako ja, takav kakav jesam, sebe smatram kršćaninom, zašto bi onda različite mane, koje imaju ljudi u drugoj klupi, bile dokaz da njihova vjera nije ništa drugo nego laž i pretvaranje?” Možeš se zapitati je li uopće moguće od čovjekova razuma odvratiti jednu po sebi razumljivu misao. Da, Wormwood, to je moguće. Uzmi svoga štićenika čvrsto u šake i nešto tako jednostavno neće mu pasti na pamet. On se ne nalazi dovoljno dugo u neprijateljskom taboru da bi već poznavao istinsku poniznost. To što on, čak na koljenima, govori o svojoj vlastitoj grešnosti, nije ništa drugo nego papagajsko brbljanje. U svojoj nutrini on je potpuno uvjeren da je za svoje obraćenje dobio velik plus u glavnoj knjizi Neprijatelja. On također misli da već dokazuje veliku poniznost i skromnost kad ide u crkvu s tim samozadovoljnim, običnim “narodom“. Drži ga u tom duhovnom stanju što dulje možeš.

Tvoj odani stric Screwtape

Gornji tekst je izvadak iz knjige Pisma starijeg đavla mlađemu C.S. Lewisa. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. Knjigu možete prelistati na ovom linku.