MUDROST SVETOG STARCA

Bog je dopustio demonima da te malo prorešetaju – evo kako ćeš ih pobijediti!

Ljubavi duše moje! Zašto tuguješ? Zašto očajavaš? Zašto malaksavaš? Zar tako lako odustaješ od borbe?

Josip Isihast

Evo, Bog je dopustio demonima da te malo prorešetaju kao pšenicu (usp. Lk 22, 31), kako bi vidio gdje se nalaziš. Kako bi se pokazala gordost i smirilo tvoje srce. Kako bi naučio što je čovjek i “spoznao samoga sebe”. Kako bi sutrpio s grešnicama i kako ih ne bi osuđivao.

Kako ćeš upoznati slabost prirode, ako te vrane ne probude? Kako ćeš naučiti umjetnost nad umjetnostima i znanost nad znanostima, ako preslatki Isus ne umanji svoj blagoslov?

Sada se učiš toj umjetnosti. Sada imaš nagradu. Sada pokazuješ svoju ljubav prema Kristu, a ne onda kad je prisutan blagoslov.

Kakvu ćeš svoju vrlinu pokazati, ako postoji blagoslov? Ona tada sama o sebi uzvikuje: “Abba, Oče!” Blagoslov priziva Darivatelja blagoslova: “Tko me može odvojiti od ljubavi Tvoje, Isuse moj?” To posredstvom tjelesnih usta govori blagoslov, kao sila koja se nastanila u tebi, a ne tijelo. Kao što i đavao proklinje i huli posredstvom usta čovječjih.

Tijelo ništa ne može učiniti bez blagoslova. Ako nema blagoslova, tijelo se odriče Isusa. Oglašava se pijetao. Prisjeća se Petar. Gorko plače. Vapi: “Sagriješih.” Međutim, ponovno se skriva u gornju odaju. Boji se Židova. Srce mu bije kao srce miša koji osjeća da je vani mačka. “S Tobom sam”, kaže, ” spreman i u tamnicu i u smrt.” “Neću Te se odreći”, govori kad je tu Krist. A kad se Krist udalji, tri puta ga se odriče.

Vidiš li, dakle? Shvaćaš li kolika se tajna krije u ovim riječima? Krist nas zastupa u Duhu Svetom. Zbog toga, kada On dođe, postajemo navjestitelji. Ribari postaju učitelji, a bludnici čisti. Lopovi više ne kradu. Svi se kaju. Tko je sve to učinio? Jedini Sveznajući, Dobri upravitelj. Najslađi Isus. Jedina Ljubav.

Kada će čovjek razumjeti čovjekovu bol? Kad i sam bude stradao. Kad prođe kroz isto. Tada će shvatiti i razumjeti bol drugoga. Inače je surov i nikoga ne sažaljeva, osim ako je dobar po prirodi. Ali sve to što je od prirode ne zaslužuje ni čast ni beščašće. A podvizi i padovi pripadaju namjeri.

Kako bismo se, dakle, poučili tom sveznajućem nauku, ako nas iskušenje ne bi prorešetalo kao pšenicu? Jer kada bi nestao blagoslov, ne samo ti i ja, nego ni sveti apostoli ne bi bili apostoli! Kako bi glina — glinene posude, mogla zadržati vodu, ako ne bi bila ispečena u ognju? Bog nas hoće učiniti takvima kakvi su borci u areni ili lopta kojom igraju.

Uzdiže te na nebesa. Pokazuje ono što oči ostrašćenog čovjeka ne vidješe i uši obuzetog zemnim brigama ne čuše. Iako nimalo nisi sagriješio, okreće list i baca te u paklene dubine. I raduje se, kada te vidi kao borca koji vojuje sa čitavim pukom demona. Ostavi mene i uzmi za primjer Pavla. Nakon što se uznio do trećeg neba i vidio i čuo neizrecivo, ponovno je zavapio: “Stavljen mi je trn u tijelo”.

Tako čini Moćni silom dok ne sazda čovjeka: kako bi se ovaj uzdigao, kako bi sišao i borio se. Kako bi se i prema jednom i prema drugom odnosio kao prema običnom. Kako uobičajene promjene ne bi ostavljale traga na njemu. “I jedno i drugo je”, kaže ti On, “radi mene.”

Ti, dakle, ne želiš trpjeti? Onda nemoj očekivati da budeš uzvišen! Ako netko ne želi pretrpjeti tjeskobu, neka onda ne traži blagoslov.

Prema tome, oduzeo ti je blagoslov kako bi ti postao mudar. Ali će on ponovno doći. Neće te napustiti. To je zakon Božji. Međutim, ponovno će otići, ali će ponovo i doći. Ti samo nemoj prestati moliti za nj sve dotle dok te ne učini savršenim….

To je nepromjenjivi zakon Božji. Nakon tri-četiri ili rjeđe pet godina, blagoslov se udaljava kako bi izvježbao onoga kod kojega je bio i kako bi ga, ukoliko on to želi, učinio mudrim.

Ne tuguj, to je zajednička čaša. Pažljivo pročitaj o svetom Andreju, Krista radi jurodivom, i vidjet ćeš što je on govorio kad mu je Krist dao da okusi gorčinu — “To je za sve nas, svakome po mjeri!”

I zato, trpi okove Krista tvoga. Čvrsto zatvori usta i ne izgovaraj ni riječ. Nađi u sebi snagu govoreći: “Što si mi dušo klonula i što jecaš u meni?”

“Zašto se žalostiš, dušo moja i zašto tuguješ? Nikakvo se zlo nije dogodilo. Krist se malo udaljio, ali će ponovno doći. Malo će oklijevati, u želji da te naučiti trpljenju i poniznosti. Sveci su toliko trpjeli, a zar ti ne možeš barem malo pretrpjeti naum blagoslova?” Tako govori svojoj duši i ne očajavaj, jer napasnik se raduje kad vidi da tuguješ i da te obuzeo očaj.

Kada blagoslov dođe i ode, i kada ponovno pristupi i udalji se, naučit ćeš se vojevanju i to neće ostaviti traga na tebi nego ćeš, radujući se, govoriti: “Ispitaj me, Kriste moj, i iskušaj me kao srebro.” Tada duboko puštaš korijene, kao stablo čiji korijeni bivaju dublji ukoliko vjetar snažnije puše. A Bog mi je svjedok da sam u najvećim iskušenjima našao najveću utjehu.

Budi dakle odvažan i krijepi se u Gospodinu trpeći iskušenja – i blagoslov će ponovno doći.

Izvor: manastirpodmaine.org

Prijevod: Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Objavljeno: 4. rujna 2016.

Možda vam se svidi