“Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.”

Današnje nam evanđelje daje rodoslovlje Isusa s Josipove strane. Kod Židova, kao i kod svih naroda nomadskoga podrijetla, rodoslovno je stablo bilo od temeljnoga značenja. Više negoli po mjestu u kojemu je živio, čovjek je bio poznat po rodu ili plemenu kojemu je pripadao, i uz koji je ostajao vezan. U slučaju židovskoga naroda rodoslovno je stablo imalo dodatnu važnost jer se izabranome narodu pripadalo zahvaljujući krvnoj vezi.

Kod Židova rodoslovlje se sastavljalo s muške strane. Josip, Marijin muž, bio je zakoniti otac Isusa i imao je obveze pravoga oca. Josip je bio, poput Marije, iz doma i loze Davidove, iz koje će se roditi Mesija kao što je Bog obećao: “Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.” Tako je Isus, koji je bio Davidov potomak preko Marije, bio upisan u kraljevsku kuću preko Josipa, jer onaj koji je došao na svijet, trebao je biti upisan prema običaju u svijetu.

Josipu će biti povjereno i da nadjene ime Utjelovljenoj Riječi, po zapovijedi koju ju primio od Boga:”A ti ćeš mu nadjenuti ime Isus.”

Bog je bio predvidio da će njegova Sina roditi Djevica, u obitelji poput mnogih drugih, i da će u toj obitelji rasti kao čovjek. Isusov život trebao je biti jednak kao i život drugih ljudi: trebao se roditi bespomoćan, trebao je oca koji će ga štititi i naučiti ga onome što svi očevi uče svoju djecu.

Bit i cijelo značenje Josipova života trebalo se sastojati u izvršenju njegove zadaće Marijina čuvara i Isusova oca. Josip je došao na svijet da bude Isusov otac i Marijin prečisti muž, na isti način kao što i svaki čovjek dolazi na svijet s posebnom zadaćom od Boga, u kojoj je ukorijenjen smisao njegova života.

Kada mu je anđeo otkrio tajnu Isusova djevičanskog začeća, Josip prihvaća u potpunosti svoju misiju, kojoj će ostati vjeran do smrti. Njegova zadaća u životu sastojat će se u tome da bude glava svete obitelji.

Sva Josipova slava i sreća su u tome što je znao razumjeti što Bog od njega traži i što je to vjerno izvršavao sve do kraja.

Danas u svojoj molitvi promatrajmo ga uz Djevicu koja je trudna i iščekuje skoro rođenje svojega Jedinorođenoga Sina. Nakanimo proživjeti Božić uz Josipa: na tako skromnu i povlaštenu mjestu: “Kako li je dobar Josip! Dopušta mi kao sinu da uzmem Dijete u svoje ruke, da ga satima nosim i da mu tepam slatke i žarke riječi.”

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)