“Stigosmo do Velikog petka!
Gledam oko sebe. Razmišljam. Molim.
Svijet proživljava (svoj) Veliki petak.
Proživljava li svijet svoj Veliki petak?
Svijet proživljava tešku agoniju!

Koliko će trajati ovaj Veliki petak?
Treba početi priznavati grijeh čovjeka ovog vremena. Grijeh svih nas.
Nitko, ili rijetki mu se stvarno opiru.
Neki od nas… pa recimo to otvoreno: „Dobro živimo.“ Međutim, najčešće se opravdavamo komentarom: „A šta ćeš, ja ionako ne mogu tu ništa!“ Neki se bore, ali su preslabi, prenapušteni od ostalih. Neki se stvarno ne mogu i nemaju kako boriti.

Koliko će trajati Veliki petak čovjeka ovoga povijesnog časa?
Koliko dugo, ne znam.
Znam samo da će to biti sve dok se čovjek ne vrati iskrenosti.
Iskrenosti pred sobom i pred svojim Bogom.
Kažem: Bogom!
Mislim: priznati Boga koji jest i raskrstiti s bogom-bogovima koje smo si sami stvorili. Ili raskrstiti s „božanstvom“ koje sam ja, jer „meni nitko ne određuje ništa!“

Svakako, jedno je istina.
Uskrs će doći.
Uskrs će se dogoditi.
A kad se Uskrs dogodi, želim tebi i sebi:
sretan i blagoslovljen Uskrs!”

Brate, sestro, naviještajmo Gospodina Uskrsloga tamo gdje smo. Neka svi čuju i znaju: Gospodin raspeti, umrli i uskrsli živi! Gospodin je ovdje i zove te. Zove te da te učini sretnim. Onom srećom za koju se nikad nećeš pokajati.”

Pripremila: s. Celestina Gavrić, misionarka na Islandu, redovnica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova