Danas kad slavimo velika Otajstva smrti i uskrsnuća, svako od njih uzrokuje u meni novi poticaj, novu snagu u potpuno predanje. Da budem ispružene ruke koje se daju za solidarnost života, koje se lome da bi mnogi imali život.

Realnost siromaštva je ključ za razumjeti vjeru i kršćanstvo.

Susret sa siromasima nam je otvorio oči za središnju poruku Evanđelja gdje nas Božja Riječ vodi do obraćenja.

Nasuprot totalnog neuspjeha Velikog petka, evanđelisti nas upućuju na par znakova koji bude nadu u Uskrsnuće. Obraćeni razbojnik, satnik koji prepoznaje Sina Božjega u Isusu, žene koje sve zabrinuto zapažaju, mnoštvo koje se vraća kućama udarajući se u prsa…

Postavlja nam se veliko pitanje: “Što učiniti i kako prikazati uskrsnuće kao kvasac u današnjoj realnosti naše ljudske povijesti?”  Što učiniti da Evanđelje postane svjetlost narodima do svih kuteva zemlje? Otvara mi se pred očima lik Marije, koja uz svu bol, naizgled potpuni neuspjeh svojeg sina živi duboko pouzdanje i snagu u novi život i uskrsnuće.

Ostavljam otvoreno pitanje: “Što učiniti da naša vjera i naša djela donesu novost života? Da donesu uskrsnuće u naše obitelji, crkvu, zajednice, razdijeljenost sebičnog individualizma na jednakost i zajedništvo?”

Sretan i blagoslovljen Uskrs svima žele Službenice Milosrđa iz Ekvadora!

Pripremila s. Klementina Banožić, misionarka u Ekvadoru