Je li Bog biće s kojim smo u odnosu, ili je nešto za upotrebu, odnosno sila za postizanje moći?

Pojam Boga u New ageu poprilično je neodređen, dok je onaj kršćanski vrlo jasan. Bog New agea jest neka neosobna energija, posebna dimenzija, odnosno sastavnica svemira. U tom smislu Bog je životna sila, tj. duša svijeta. Božanstvo je prisutno u svakom biću, prema stupnjevitosti koja ide “od najnižeg kristala svijeta minerala sve do, pa čak i preko samog Galaktičkog Boga, o kojem ne možemo ništa reći. Nije neki čovjek, nego Golema Svijest”.1 U nekim klasičnim spisima New Agea jasno se razabire da ljudska bića o samima sebi misle kao o bogovima; stav koji je kod nekih osoba razvijeniji nego kod drugih. Boga više ne treba tražiti izvan svijeta, nego unutar sebe.2 Pa i kad je “Bog” nešto izvan mene, on je tamo da se njime manipulira.

To je veoma različito od kršćanske interpretacije Boga kao Stvoritelja neba i zemlje i koji je izvor svekolikoga osobnog života. Bog je u samom sebi osoban, Otac, Sin i Duh Sveti, koji je stvorio svemir da zajedništvo svoga života podijeli sa stvorenjima. “Bog koji ‘prebiva svjetlu nedostupnu'(1 Tim 6,16) želi saopćiti svoj vlast božanski život ljudima što ih je slobodno stvorio, da ih svom jedinom Sinu učini svojom posinjenom djecom. Objavljujući samoga sebe, Bog želi osposobiti ljude da mu odgovore, da ga upoznaju i da ga ljube daleko više negoli bi sami po sebi mogli.” 3 Boga se ne poistovjećuje sa životnim počelom shvaćenim kao “Duh ” ili “osnovna energija” svemira, nego je ona ljubav koja je posve različita od svijeta, a ipak je na stvarateljski način prisutna u svemu i ljudska bića vodi spasenju.

Postoji li samo jedan Isus Krist ili ih ima na tisuće?

Literatura New agea često Krista prikazuje kao jednoga od tolikih mudraca, odnosno iniciranih, ili avatara.

U pristupima New agea:

— povijesni osobni i individualni Isus razlikuje se od univerzalnog, neosobnog i vječnog Krista;

— Isusa se ne smatra jedinim Kristom;

— Isusova se smrt na križu niječe ili reinterpretira kako bi se isključila misao da bi On, kao Krist, mogao trpjeti;

— apokrifne se dokumente (poput neognostičkih evanđelja) smatra autentičnim izvorima za poznavanje vidova Isusova života koje se ne može naći u kanonu Sv. pisma. Ostale objave o Isusu, što ih donose bića, duhovi vodiči i Uzašli majstori ili “Akaša kronika” temelj su za kristologiju New agea;

— vrši se neka vrsta ezoterične egzegeze biblijskih tekstova da se kršćanstvo pročisti od formalne religije koja priječi pristup njezinoj ezoteričnoj srži.

U kršćanskoj predaji Isus Krist je Isus iz Nazareta o kojem govore Evanđelja, Marijin sin i jedini Sin Božji, pravi čovjek i pravi Bog, punina objave božanske istine, jedini Spasitelj svijeta: Bio je “raspet za nas pod Poncije Pilatom, umro i pokopan. Uskrsnuo treći dan, po Svetom pismu, i uzašao na nebo, te sjedi s desne Ocu” (Nicejsko-carigradsko vjerovanje).

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Isus Krist – donositelj vode žive”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Usp. Benjamin Creme, The Reappearance of Christ and the Masters of Wisdom (Ponovni Kristov pojavak i Majstori mudrosti), London (Tara Press) 1979, st. 116.
  2. Usp. Jean Vemette, Le New Age, Pariš (P. U. F.) 1992 (Collection Encyclopedique Que sais-je?), str. 14.
  3. Katekizam Katoličke Crkve, § 52.