Ne, ne mislim na svoju biološku majku, nego na svoju duhovnu Majku… našu duhovnu Majku. Onu koja ne samo što je donijela Isusa na svijet u štalici, nego Ga je i promatrala kako pati i umire, i onu koja nas može dovesti bliže Njemu ako je zamolimo za pomoć.

Veliki četvrtak označava kraj korizme i početak Svetoga trodnevlja – dana kada u molitvi promišljamo o Isusovoj patnji i smrti, a onda Ga na Uskrsnu nedjelju nađemo uskrsnuloga. Tada završava naša vlastita korizmena patnja.

Da citiram svoju prijateljicu, sestru Brittany Harrison, F.M.A. (Kćeri Marije, Pomoćnice kršćana; op. prev.): „Nema Uskrsne nedjelje bez Velikoga petka.” Tijekom korizme, dok putujemo kroz pustinju i uz Isusa pokušavamo odoljeti iskušenjima, mi trpimo duhovnu smrt, s Njim trpimo raspeće, a zatim s Njim uskrsavamo i dobivamo život.

No smatram da postoji još netko koga bismo se trebali prisjetiti tijekom Svetoga trodnevlja, Uskrsa, ali i kasnije – Blažena Djevica Marija. 

Veliki četvrtak

Foto: Renata Sedmakova/Shutterstock

Na Veliki četvrtak prisjećamo se Posljednje večere – obroka što ga je Isus podijelio sa svojim učenicima, i kada je kruh i vino pretvorio u svoje Tijelo i Krv.

„Uzmite i jedite od ovoga svi:
ovo je moje tijelo koje će se za vas predati. (…)
Uzmite i pijte iz njega svi:
ovo je kalež moje krvi
novoga i vječnoga saveza
koja će se proliti za vas i za
sve ljude
na otpuštenje grijeha.
Ovo činite meni na spomen.”

Ne mogu reći da se Mariju može naći tijekom Posljednje večere, jer, koliko znamo, ona tamo nije bila tjelesno prisutna. No o. Edward Looney kaže sljedeće: „Jedan isusovački pisac smatra da je Marija bila ‘prva sakristanka’, što znači da je pospremala poslije Posljednje večere.”

Bez obzira na to, ona je Majka Crkve i Majka svećenika. S time na umu možemo joj se moliti da nam ojača ljubav prema Isusu u Euharistiji, pa čak je i moliti da nam pomogne imati snažniju vjeru u Euharistiju. Možemo joj se moliti i da vodi naše svećenike, budući da je sakrament svećeničkoga reda ustanovljen na Veliki četvrtak.

Veliki petak

Foto: Shutterstock

Ovoga se dana prisjećamo kako je Isus bio mučen, ponižen, i pribijen na križ, a sve zbog naših grijeha. Prisjetite se da je Marija bila tamo, i da je sve to vidjela! Marija je gledala kako njezino dijete nosi križ zbog naših grijeha. Zamislite bol koju je osjećala znajući da ne može u vezi s time ništa učiniti… Znajući da se sve to mora dogoditi.

Tko može podnijeti da gleda svojega sina kako prolazi kroz ono što je On prošao?

Mislim da nitko ne može istinski razumjeti bol koju je ona osjećala gledajući kako joj Sina bičuju, kako Mu oduzimaju dostojanstvo, i gledajući kako trpi i kako Ga razapinju. Nakon što joj je Sin umro, držala Ga je u svojemu naručju. U tim joj je trenucima mač boli probo srce. Nitko na svijetu nije razumio takvu bol bolje od nje. Unatoč tome kako je to zasigurno mučno bilo, ponekad mi se čini kao da smo otupjeli na Evanđelje. Čitamo o tome, na svetoj misi slušamo o Njegovu trpljenju i smrti, ali ima li to više na nas ikakva učinka? Tada na scenu stupa Marija.

Prisjetite se Isusovih riječi učeniku kada je Isus umirao na križu: Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” (Iv 19,26)

Upravo nam je u tome trenutku Isus dao svoju Majku kako bi nam ona mogla pomagati da Mu se približimo. Zapravo, kada nas Marija uzme u svoje srce, ona nas može uzeti u sâmo srce Isusovo. Znajući to, možemo moliti Mariju da nam pomogne da nas Evanđelje ponovno probudi. Možemo je moliti da nas podsjeti što je sve On trpio, zašto je On to učinio, i kako je to važno za nas danas. Ne bojte se osjećati žalost u svojemu srcu – onako kako ju je ona osjećala – onda kada razmišljate o putu kojim je On prošao noseći križ, a zatim na tome križu umro. To ne samo da će produbiti našu zahvalnost za Muku, nego i može obnoviti vatru naše vjere. On je to učinio za nas, preuzimajući kaznu koju mi zaslužujemo. Zamolimo Mariju da nam pomogne osjećati to u svojoj duši. Molimo je da nam pomogne da budemo odaniji njezinome Sinu, nju koja je stajala uz Njega. Prisjetite se da i ona može moliti za nas u trenutku naše smrti.

Prisjetite se da svrha Velikoga petka nije da se osjećamo velikima, nego da sudjelujemo u svoj toj žalosti.

Kako se nastavlja ostatak uskrsnoga razdoblja, molite Mariju da nam pomogne više ljubiti njezinoga Sina i više se u Njega pouzdati. Ona se u Njega pouzda bez imalo sumnje. Neka nam ona pomogne tako se u Njega pouzdati.

Zamolite je da nam pomogne imati više vjere u Uskrsnuće i u obećanja koja se nalaze pred nama. Zamolite je da nam pomogne bolje poznavati Njezinoga Sina. Usto, kada shvatite što sve ona čini za našu vjeru, moći ćete – poput mene – malo bolje upoznati svoju Majku.

Velika subota

Foto: Shutterstock

Na ovaj dan prisjećamo se kako je Isusovo tijelo ležalo u grobu. Usto, prema našemu Vjerovanju, Isus je također „sašao nad pakao”. Možemo samo zamišljati žalost i muku koju je Marija osjećala u tim trenucima. No prema sv. papi Ivanu Pavlu II. „ona se posvema povjerila Bogu života” (opća audijencija 21. svibnja 1997.; op. prev.). Ovo nas može potaknuti da razmislimo vjerujemo li u mračnim životnim trenucima posve Bogu? Zamolite Mariju da nam pomogne da naša vjera u Boga u tim mračnim trenucima poraste. „[Ona razmišlja] o riječima svojega Sina, ona se nada ispunjenju božanskih obećanja”. Isus ima obećanje za sve naše trpljenje, i tome je tako zahvaljujući Njemu. Imajte nade – kao Marija.

Uskrsna nedjelja

Foto: Shutterstock

Ovoga dana slavimo ne samo činjenicu da je grob nađen prazan, nego da je Gospodin uskrsnuo. Aleluja! Zanimljivo je da se Marija ne nalazi u dijelu Svetoga pisma o Uskrsnuću. Zapravo, čini se da njih dvoje ne budu zajedno sve dok je Isus ne povede u raj kada ona bude umirala. No sveti papa Ivan Pavao II. dao je naslutiti da je Marija možda bila prva svjedokinja Njegove slave: „U konačnici, jedinstven i poseban karakter prisutnosti Blažene Djevice na Kalvariji, i njezino savršeno jedinstvo sa Sinom u Njegovu trpljenju na križu daju naslutiti da je ona na veoma poseban način sudjelovala u otajstvu Uskrsnuća.”

Nekoliko je mogućih objašnjenja zašto susret Marije i Isusa nije zabilježen u Svetome pismu, a jedno od njih moglo bi biti to da Ga je Marija vidjela prije nego što Ga je vidjela druga skupina žena, budući da su oni koji su Mu bili najvjerniji dok je bio na križu bili prvi koji su svjedočili Uskrsnuću. Zašto nam to ne bi bilo nadahnuće da ostanemo vjerni Isusu u svijetu gdje se Njega i dalje izruguje i odbacuje?

Ovoga dana zamolimo njezin zagovor, da do kraja svojega života mognemo u svakoj okolnosti biti vjerni Isusu! Marija je naša Majka, koja nas može dovesti k svojemu Sinu, koji je uistinu uskrsnuo od mrtvih i uzišao je na nebo. Ona je sada tamo s Njime, i to je jedan od razloga zašto je možemo u molitvi moliti za zagovor. Sve sumnje, svi strahovi, bilo što zbog čega moramo moliti – možemo Mariju zamoliti da to donese k Njemu. Ona Njega moli za nas. Ona je najbolja zagovornica kod svojega Sina. To je njezin posao.

Uskrsno vrijeme

Foto: Luisa Ferreira/Shutterstock

Kako se nastavlja ostatak uskrsnoga razdoblja, molite Mariju da nam pomogne više ljubiti njezinoga Sina i više se u Njega pouzdati. Ona se u Njega pouzda bez imalo sumnje. Neka nam ona pomogne tako se u Njega pouzdati.

Zamolite je da nam pomogne imati više vjere u Uskrsnuće i u obećanja koja se nalaze pred nama. Zamolite je da nam pomogne bolje poznavati Njezina Sina. Usto, kada shvatite što sve ona čini za našu vjeru, moći ćete – poput mene – malo bolje upoznati svoju Majku.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.