Pitati žabu kako je njezina bara utjecala na nju kada je to jedina bara za koju je ikada znala slično je kao da koristite ravnalo da izmjeri samo sebe kako biste vidjeli mjeri li točno. Ako ju bacite u drugu baru, to će malo prodrmati stvari. Žaba će odbiti novu baru, pokušati novu baru učiniti prihvatljivijom u odnosu na staru, ili će se prilagoditi novoj.

Isto se tako mi moramo baciti u novu „baru” – kraljevstvo Božje – i pronaći načine da objektivnije gledamo na svoju staru baru, vidimo pravoga Boga, i kako bismo zapravo trebali tumačiti Bibliju. Evo nekih prijedloga koje sam polako prikupio kroz više godina.

  1. Prije svega, smatram da je od svih iskustava i načina života koje sam ikada doživio, ljubav Božja uistinu onaj koji najviše pojašnjava stvari. Ništa vas neće brže osloboditi od nesvjesne poslušnosti kulturi nego ljubav prema Bogu i Njegova ljubav prema vama. Jedan praktični prijedlog: svakoga dana kada molite potpuno se stavite u ruke Božje, da učini s vama što god želi. Ne držite ništa za sebe. U tome kontekstu zamolite Boga da vas svakoga dana dovede bliže tome da Ga ljubite onako kako je mislio kada je rekao „svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim, svom snagom svojom”.
  2. Svakoga puta kada čitate Bibliju, budite iskreni u vezi s time što vjerujete o Bogu i teologiji. Tada ćete primijetiti stvari koje se nimalo ne poklapaju s našom sekularnom kulturom i s bilo kojom sistematskom teologijom koju ste možda usvojili. Nemojte ih ublažavati – zapišite ih u dnevnik. Ja volim zapisati retke i na marginu stranice staviti neki simbol koji predstavlja pojedinu teološku kategoriju. Ne pokušavajte forsirati da se stvari savršeno uklapaju ako možda ne poznajete Sveto Pismo dovoljno dobro. Jednostavno ih zapišite i pustite ih da „rade” u kutku vašega mozga godinama, pa i desetljećima.
  3. Radije nego da nastojite da se svaki biblijski odlomak uklapa u vašu sistematsku teologiju, pustite da Biblija kao kovač oblikuje vaš um, kako bi se on složio s onime što Bog stvarno govori. Bog kaže: »Nije li riječ moja poput vatre« – riječ je Jahvina – »i nije li slična malju što razbija pećinu?« (Jr 23,29) Ja ne mogu objektivno preoblikovati svoje mišljenje ako moje mišljenje nastoji biti ono koje preoblikuje. No mogu svoje mišljenje podložiti Božjoj kovačnici, i polako (u mojemu slučaju, godinama), uvidjeti da je Bog u tolikoj mjeri duboko oblikovao moje mišljenje da je to promijenilo način na koji vidim sve, uključujući i našu sekularnu kulturu, našu kršćansku kulturu, i moj vlastiti život i pristranosti. Ne mogu vidjeti kako se to može dogoditi osim ako osoba redovito čita cijelu Bibliju, jer kovačnica ne može iskovati željezo jednim udarcem. Što se mene tiče, od velike mi je koristi bilo pročitati čitavu Bibliju svakih osam ili devet mjeseci, godinu za godinom, desetljeće za desetljećem, tijekom više od pedeset godina. Svakoga je puta to obogaćujuće iskustvo.
  4. Što se tiče interpretiranja Biblije, nabavite knjigu D. A. Carsona Exegetical Fallacies(„Egzegetske pogrješke”), i pročitajte je veoma polako i pažljivo. Posvijestit će vam pogrješne poteze koje lako učinimo kada pokušavamo Bibliju uklopiti u svoju sekularnu kulturu ili najdražu sistematsku teologiju. Proučavao sam šest veoma različitih jezika, i primijetio sam da postoje temeljna jezična pravila koja ne poznaju granice kultura. No često primijetim kako kršćani zanemaruju standardna pravila ljudskoga jezika da bi došli do interpretacije koju žele, i kako to čine na način na koji ne bi činili ništa u svojemu svakodnevnome životu. Carsonova knjiga pomaže razotkriti takvo ponašanje.
  5. Možda je najvažniji korak u razumijevanju toga što Bog govori preko Biblije zamjećivanje. Zamijetite tko, što, gdje, kada, i sve druge pojedinosti. Što više puta budete čitali neki odlomak, bolje ćete zamjećivati. Ja to volim proširiti na razdoblje od nekoliko dana, a za veće stvari, razdoblje od nekoliko godina ili desetljeća. Interpretacija bez prikladnoga zamjećivanja može zastrašiti.
  6. Sljedeći je korak uspoređivanje. Govore li drugi odlomci u Bibliji išta relevantno za odlomak kojim se bavite? To će uključivati više zamjećivanja drugih odlomaka. Ispočetka ćete možda biti svjesni samo nekoliko drugih relevantnih odlomaka, ali prema mojemu iskustvu, kako akumulirate desetljeća čitanja Biblije, uspoređivanje može uključivati stotine redaka i proširenih odlomaka, i biblijsko znanje počne izgledati više poput višedimenzionalne, isprepletene mreže istina.
  7. Sljedeći je korak interpretacija, ali tu se riječ tako loše koristi da mi je draže zvati to razumijevanjem. To je točka kada postavljate pitanje: „Što je pisac htio reći ljudima kojima je pisao?”
  8. Sljedeći je korak primjena. Tu je odgovor na pitanje: „Što je pisac govorio Božjemu narodu posvuda, u svim vremenima, i kako se to može primijeniti na mene?”
  9. Budite veoma svjesni da su spomenute dvije velike kulturne anomalije u povijesti (feminizam i seksualna revolucija, op. prev.) vrlo vjerojatno već utjecale na naš pogled na Boga i na naše tumačenje Biblije. Samo imati tu svijest bit će vam od pomoći, pored bilo kojih drugih kulturnih tendencija koje zamijetite.
  10. Zamolite Boga da vas učini osjetljivima na prigode kada niste posve iskreni s time kako se odnosite prema pojedinome odlomku za koji vam se čini da se ne poklapa sa suvremenom kulturom ili sa sistematskom teologijom koju ste usvojili kada ste bili mladi i žarko ste željeli shvatiti sve.
  11. Zamjećujete li didaktičke (poučne) odlomke u Bibliji koje vam je teško prihvatiti, i koji su u vašoj kulturi neprihvatljivi? Biblija sadrži mnogo povijesnih pripovijesti, kojima se dokumentirala stvarnost ljudske prirode, s ružnim i lijepim stvarima, ali samo zato što je u nekome narativnome odlomku opisan neki grozan događaj, to ne znači da Bog to smatra prihvatljivim. No poučni dijelovi opisuju što Bog želi za nas. Bilo bi doista nevjerojatno da je itko od nas već savršeno usklađen sa Božjim željama, i zato bismo trebali očekivati da ćemo u Bibliji naići na teološke istine koje će nas uznemiriti ili nam predstavljati izazov, možda i do kraja našega života na ovome svijetu. No ako i naša kultura taj nauk smatra neprihvatljivim, onda se možda radi o tome da je naša nelagoda posljedica toga kako nas je naša kultura oblikovala.
  12. I konačno: pretpostavljam da me moja kultura svakoga dana „programira”, i zato ne vjerujem svojoj vlastitoj objektivnosti. Umjesto toga, svakoga dana molite Boga da obnovi vaš um – i stvarno mislite to što molite.

Zaključak: Iako autentičan, od Krista vođen kršćanin mora nastojati postati „sve svima”, velika opasnost koju postavlja kultura koja se radikalno udaljila od judeokršćanstva jest ta da može stvoriti osobe koje prakticiraju kulturom usmjeravanu verziju kršćanstva, ili pak religijom usmjeravanu verziju, ali koje Krist razotkriva pitanjem: „Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?” (Lk 6,46)

Izvor: Kirk Durston | Prijevod: Ana Naletilić

Tekst je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja autorskih prava. Sva prava pridržana.