“Đavlove predstave me ne zanimaju, fokus treba biti na Božjoj snazi i onome što On čini u životima ljudi koji su u patnji”, poruka je dugogodišnjeg američkog egzorcista oca Vincenta Lamperta.

Svećenik nadbiskupije Indianapolis je tijekom izolacije zbog pandemije koronavirusa napisao knjigu o egzorcizmu što je bio povod za razgovor s njim, objavljen u biskupijskom listu The Criterion.

O. Lampert u razgovoru je progovorio o službi oslobođenja od zloduha u koju ga je 2005. godine imenovao nadbiskup Daniel M. Buechlein. Tada je, piše list, u SAD-u djelovalo samo 12 svećenika-egzorcista dok ih je danas 125.

S obzirom na dugu “karijeru” i veteranski status, američki svećenik često putuje svijetom kako bi mentorirao nove svećenike–egzorciste ili predvodio obred na udaljenim lokacijama.

Navest će tako da ga je njegova borba protiv sotone odvela čak među Eksime na Aljasci gdje je pomagao novoimenovanom egzorcistu u jednom posebnom slučaju.

“Boravili smo u eskimskom selu, oko 480 kilometara zapadno od Anchoragea. Doista malo seoce, i tamo smo u crkvi predvodili obred egzorcizma.”

Otac Lampert svoju će ulogu usporediti s onom liječničkog specijalista koji pomaže i savjetuje ljude zahvaljujući svojem specijalističkom znanju. No regularni servis su, navodi, župni svećenici, uz čiju se pomoć vjernici koji žive svakodnevni kršćanski život mogu obraniti od zlih utjecaja Zloga.

“Na kraju, upravo su uobičajeni dijelovi naše vjere ti koji nas štite od zla: odlazak na misu, slavljenje sakramenata, molitva, čitanje Svetog pisma”, ističe svećenik.

To ne znači da se tijekom svoje službe nije nagledao i izvanrednih događaja.

Sam ulazak u službu, koja je tada u SAD-u bila još iznimno rijetka, za njega je predstavljao novost. Pogotovo jer je njegov prethodnik mons. John Ryan bio poprilično diskretan o svom djelovanju tj. nije o njemu govorio javno.

“Nikome se nisam mogao obratiti za pomoć. Znanje mons. Ryana preminulo je s njim”, svjedoči.

Nakon imenovanja boravio je u Rimu gdje ga je mentorirao franjevački svećenik, učenik pasionista Candida Amantinija, desetljećima glavnog egzorcista Rimske biskupije (čiji je učenik bio i don Gabriel Amorth).

“Crkva uči da je najbolji način postanka egzorcistom model mentorstva”, tvrdi o. Lampert.

Američki svećenik u svojoj je knjizi opisao kako su pojedini obredi egzorcizma kojima je prisustvovao znali biti poprilično šokantni. No njegov mentor obično ne bi ni trepnuo, čak niti tijekom jednog incidenta kad je opsjednuta osoba počela levitirati.

“Dok se demon histerično smijao i počeo levitirati svećenik je stavio svoju ruku na glavu osobe te gurnuo manifestirajućeg demona natrag u stolicu, ne zastavši ni na trenutak s crkvenom molitvom egzorcizma”, napisao je o. Lampert. “U tom trenutku pomislio sam: ‘U što me to moj biskup uvalio?'”

Ipak godine iskustva naučile su ga da ne obraća pozornost na demonske manifestacije.

Prisjetio se tako iskustva kada je tijekom više od godinu dana molio za ženu koju je opsjelo sedam demona.

Ne mareći za “đavlove predstave”, o. Lampert je uspjeh njenog oslobođenja smatrao samo još jednim običnim danom u uredu. Jedina proslava bila je čokoladni milk shake koji je kupio u Dairy Queenu.

“Čekao sam u redu kako bih naručio, a mjesto je bilo prepuno ljudi. Pomislio sam kad bi ovi ljudi samo znali što sam sada radio, bio bih poput Mojsija koji razdvaja Crveno more.”

Unatoč tome, o. Lampert u knjizi ističe kako je u svojoj ulozi “poučen da bude skeptik”.

“Trebao bih biti posljednji koji će povjerovati da je netko opsjednut. Moram iscrpiti sva razumna objašnjenja za ono što se odvija u nekoj osobi. Stoga uvijek konzultiram stručnjake na polju medicinskih znanosti i psihijatrije.”

Američki svećenik također ističe kako je zahvalan što služba oslobađanja doživljava rast u SAD-u te navodi kako su tome pomogli zadnji pape koji su otvoreno progovorili o temi zloduha i egzorcizma.

“Ako Crkva nije spremna pružiti pomoć ljudi koji to od nje traže i koji smatraju da se bore s demonskim utjecajima, oni će ju potražiti negdje drugdje. A tamo gdje odu možda neće pronaći pomoć koju traže, dapače, možda ih to još više slomi.”

Otac Vincent Lampert smatra kako je njegova uloga govoriti javno o službi koju obnaša kako bi ljudima skrenuo pozornost na ono što je bitno.

“Mnoge danas više zaokuplja sotona nego Božja moć. Nikada ne bismo smjeli vjerovati da su Bog i đavao na istoj razini. Sotona je ipak obično stvorenje. Doduše iznimno inteligentno i, u tom smislu, nama nadmoćno, ali i dalje samo stvorenje. Nikada ne bismo smjeli staviti stvorenje na istu razinu sa Stvoriteljem.”

Želja mu je, također, “razbiti velik broj mitova o sotoni.”

“Što se više nešto pokriva tajnovitošću, to više dobiva svoj vlastiti život. Za mene, govoriti javno o svojoj službi znači skinuti zavjesu s onoga što đavao jest.”

“Znam da svaki put kad sotona čini nešto za što smatra da koristi njegovom kraljevstvu, zapravo promiče Kraljevstvo Božje. Sjetimo se raspeća, u trenutku Kristove smrti na križu đavao je mislio da je pobijedio, no bio je to trenutak njegovog poraza.”

“Na kraju dana, sve što sotona radi ide na ruku Bogu. Svim srcem vjerujem u to i zbog toga uvijek imam radost i nadu”, zaključio je o. Lampert.