Način na koji ćemo naučiti od Gospodina kako biti krotki i ponizni – jest da budemo blagi prema drugima. Ljubazno pristupajte jedni drugima. Mi trebamo tu ljubaznost jer smo ljudska bića. Kada smo se naučili blagosti i poniznosti, sve će drugo doći. “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.”[1] Kako je Isus ljubio druge? Kako je davao? Kako ćemo mi ljubiti davanjem? Najbolji način da bismo zahvalili Bogu jest obećati: naučit ću biti blag. Tada će Bog reći: “Ovo je moj ljubljeni.”

Kako se uči poniznosti?

Cijelo Evanđelje – ako ga pažljivo čitamo, molitveno – govori nam da trebamo naučiti ovu jednu lekciju od Srca Isusova: biti blagi i ponizni. Kako ćete se naučiti poniznosti? Ne čitajući mnogo knjiga ili slušajući mnogo riječi, nego prihvaćajući poniženja. U svačijemu životu svakoga dana ima mnogo ovih prekrasnih darova – prilika da pokažemo svoju ljubav prema Isusu u malim stvarima, malim poniženjima. A ako smo ponizni, čista smo srca pa ćemo vidjeti lice Boga u molitvi i moći ćemo vidjeti Boga jedni u drugima. To je puni krug… Sve je povezano. Plod naše molitve jest ljubav prema Isusu – dokazana prihvaćanjem malih poniženja s radošću.

Poniznost je istina, a ne skrivanje

Poniznost nije skrivanje talenata – “Ne mogu ovo, ne mogu ono” – nego poniznost je istina. Jedino što je Gospodin od nas tražio jest da naučimo biti blaga i ponizna srca;[2] nije od nas tražio da naučimo biti siromašni ili poslušni i tako dalje, nego da budemo blagi i ponizni. Najprije blagi, jer blagost iskazujemo jedni prema drugima. U nekim se jezicima blagost prevodi kao dragost, dobrota. Pogledajte kako je lijepa i smislena blagost. Poniznost je ono čemu nas je Isus došao poučiti: poniznosti Božjega Srca. Poniznost se ne može naučiti iz knjiga. Poniznost se uči prihvaćanjem poniženja.

U svojoj poniznosti ona je šutjela

Na Navještenju anđeo joj je rekao: “Bit ćeš Majka Božja”, a ona je odgovorila da je službenica, sluškinja Božja.[3] Nakon toga ona, koja je bila izabrana za Kraljicu neba i zemlje, ne odlazi u potragu za palačom i slavom niti odlazi ispričati sv. Josipu – prvu stvar koju čini, kao Majka Božja, jest [otići] žurno služiti Elizabeti. Kada se nakon tri mjeseca vraća u Nazaret,[4] vidi nevolju i sumnju u sv. Josipa, ali čeka da joj Bog pokaže put. Sve što sv. Josip može reći jest: “To nije moje dijete.” Ne pokušava je suditi ili je izložiti ljudima, ali je odlučio potiho se rastati od nje.[5] Nebo je moralo posredovati i reći mu čije je to dijete. Gospa se nikada nije pokušala opravdati ili zadiviti sv. Josipa pričom o anđelu. U svojoj poniznosti ona je šutjela. Stoga nikada ne smijemo lagati, ali vrlo često ne možemo otkriti cijelu istinu – tada je bolje šutjeti jer šutnjom ne možemo pogriješiti. To može biti vrlo teško, ali pogledajte Gospu – ona je to učinila jer je vjerovala Gospodinu Bogu.

Ako [ste] ponizni, ni sav vam pakao ne može ništa. Poniznost je razarač oholosti. Poniznost je razarač đavla.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Majka Terezija- Gdje je ljubav, ondje je i Bog. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

[1]    Usp. Iv 13,34.

[2]    Usp. Mt 11,29.

[3]    Usp. Lk 1,26–38.

[4]    Usp. Lk 1,39–52.

[5]    Usp. Mt 1,19.