To vrijeme našega života na zemlji, mjerimo godinama. Stoga bi se izmjena Stare i Nove godine imala shvaćati ozbiljno. Vrijeme koje nam je darovano na ovome svijetu, odlučno je vrijeme za našu vječnost. Smisao našega života dovršava se u punini, u Božjoj vječnosti. U vremenu biramo i odlučujemo hoće li naša vječnost biti neizreciva sreća u Božjemu životu ili vječni promašaj u neopozivoj propasti.

Smisao vremena određuje naša osobna odluka: hoćemo li prihvatiti Kraljevstvo Božje, ili ga odbaciti.

Vrijeme bismo mogli metaforički usporediti s velikom rijekom koja teče prema vječnomu ušću. Ta rijeka nosi u sebi carstva i careve, kraljevstva i kraljeve, bogate i siromahe, moćne i slabe, učene i neuke. Ta rijeka nosi sva zla svijeta, svu ljudsku grješnost i zato je mutna, zagađena zlom, ali tom rijekom plovi i velika lađa Crkve sa svim božan­skim sredstvima spasenja, s mnoštvom svetaca i pravednika, pa i grješnika, ali samo do ušća gdje će zauvijek biti odijeljeno dobro od zla.

Isus je navijestio svoj drugi dolazak da bi završio povijest, da bi zaustavio vrijeme i da bi odveo tu rijeku u vječni ocean postojanja. O tom posljednjem Danu vremena i o svom drugom dolasku na svijet kada će suditi živima i mrtvima, Isus govori: “I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. Ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (Mt 24,30) Tada će, na Sudnji dan, biti uskrsnuće svih mrtvih i preobražaj svih živih za vječno postojanje, bilo sretno, bilo nesretno.

Prije svoga uzašašća na nebo, poveo je apostole na Maslinsku goru. Pitali su ga: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljev­stvo?” – On im je odgovorio: “Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.” (Dj 1,6-8) To im reče u smislu poslanja koje im je dao: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju.” (Mk 16,15)

On je uzašao na nebo s dušom i tijelom, kao što je kasnije i svoju djevičansku Majku uzeo na nebo s dušom i tijelom. Na Sudnji će dan sve pravednike uzdići u nebesku slavu Božju, također s dušom i tijelom.

Katekizam Katoličke Crkve uči: “Uzašašće Kristovo na nebo znači sudjelovanje njegova čovještva u moći i vlasti samoga Boga. … Krist je gospodar svemira i povijesti. U njemu povijest čovjeka kao i sve stvoreno nalazi svoju ‘reka­pitulaciju,’ svoje nadnaravno dovršenje.” (KKC 668) Katekizam dalje kaže: “Sadašnje je vrijeme, po Gospodinu, vrijeme Duha i svjedočenja, ali i vrijeme još obilježeno ‘nevoljom’ (1 Kor 7,26) i kušnjom zla koje ne štedi Crkvu i započinje borbe posljednjih vremena. To je vrijeme iščekivanja i bdjenja.” (KKC 672)

Isus je Krist navijestio teška vremena kušnje koja će prethoditi onomu Danu. Njegove je riječi ovako zapisao evanđelist Luka: “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.” (Lk 21,25-26)

Zato Isus upozorava svoje učenike: “Pazite na se, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijan­stvu i životnim brigama, te vas iznenada ne zatekne onaj Dan … Stoga, budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega. (Lk 21,34-35)

Katekizam kaže: “Kraljevstvo Božje neće se da­kle ostvariti nekim povijesnim trijumfom Crkve, po nekom uzlaznom napretku, nego pobjedom Božjom nad posljednjom navalom zla … Trijumf Božji nad pobunom zla poprimit će oblik Posljed­njega suda nakon posljednjega kozmičkoga potresa ovoga svijeta koji prolazi.” (KKC 677)

Vjernici koji ustraju do konca, vjerni u svim izazovima napasti Zloga, sudjelovat će u Božjoj pobjedi nad zlom i ući u vječnu radost!

Isus nam kaže: “Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti.” (Iv 12,36) Stoga apostol Pavao piše svom učeniku Titu: “Pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.” (Tit, 2,12­13) Amen!

kardinal Franjo Kuharić, 27. prosinca 2000.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!