Kakav bi stav trebali imati katolici prema snovima?

To je jedno od pitanja koje zaokuplja brojne vjernike i koje, na prvi pogled, zbunjuje. Jer, dok u Svetom pismu nalazimo mnoštvo primjera kada se Bog svojim odabranicima obraća u snovima i govori što će se dogoditi ili što im je činiti, danas se primanje poruka za budućnost putem snova uglavnom veže uz okultno.

Tema postaje tim zanimljivija kada u životopisima svetaca poput sv. Franje Asiškog ili sv. don Ivana Bosca nađemo primjere kada im je Bog kroz san progovarao kako bolje mogu izvršiti njegovu volju, što daje naslutiti kako takav način Božjeg obraćanja nije isključivo vezan za biblijska vremena.

Uzroci snova

Iako je znanje o snovima znatno napredovalo paralelno uz napredak psihologije u 20. stoljeću, govoreći iz katoličke perspektive možemo navesti kako Toma Akvinski u svojoj Sumi spominje četiri moguća uzroka snova: mentalna aktivnost, fizički položaj tijela, vanjski uvjeti i duhovni uzroci u koje spadaju Bog, anđeli ili demoni. Naravno, povezani s bilo kakvim nadnaravnim djelovanjem mogu biti samo snovi čiji su uzroci duhovni.

Toma, dakle, ne isključuje mogućnost Božjeg govora kroz san, ali poziva na pažljivo razlučivanje i, štoviše, upozorava da utjecaji na san ponekad mogu imati i negativan duhovni predznak. To bi trebalo biti dovoljno upozorenje da se ljudi ne upuštaju olako u iščitavanje bilo kakvih poruka, nego da se u nedoumici radije upute iskusnom duhovniku i potraže njegov savjet.

Snovi u Svetom pismu

Primjera Božjeg obraćanja ljudima u snovima u Svetom pismu ima mnogo, i to ne samo u Starom zavjetu nego i u Novom. Tako se, između ostaloga, Bog u snu javlja Salomonu (1 Kr 3,5-15), obećavši mu srce mudro i razumno, Danielu (7, 1-27) pokazujući mu Sina čovječjega, Josipu (Mt 1,20), potičući ga da uzme Mariju za ženu, Pavlu (Dj 23,11), ohrabrujući ga da će za Njega svjedočiti i u Rimu.

No, tumačenje snova u Svetom pismu nipošto nije jednoznačno označeno pozitivno. Štoviše, Jeremija upozorava Izraelce, da ne slušaju “svojih proroka, gatalaca, sanjara” (Jr 27,9), Propovjednik objašnjava kako “san dolazi od mnogih briga” (Pr 5,2), dok Sirah zauzima vrlo skeptičnu poziciju prema snovima “jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajući se u njih” (Sir 34,7).

Ono što valja primijetiti u ranije navedenim biblijskim primjerima o snovima jest, s jedne strane, da su oni dolazili netraženi, tj. ni na koji način ih se nije pokušalo izazvati. S druge strane, s obzirom na to da se čovjek snom lako dade zavarati, kada je Bog govorio u snovima, davao je takve dokaze da je bila riječ o njegovoj intervenciji da nije moglo biti sumnje o čemu je riječ. Ponekad su se ti dokazi očitovali osobi koja je sanjala, a ponekad osobi koja je tumačila (a takvih je bilo jako malo), ali nikada nisu izostali.

Katekizam

Katekizam Katoličke Crkve, iako ne spominje eksplicitno snove, kaže kako Bog može “objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima”, ali ističe i da je ispravan “stav kršćanina u tom da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost”, dodavši kako “nesmotrenost može biti manjak odgovornosti”.

Dakako, “traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti”, i bilo koji drugi oblici pokušaja predviđanja budućnosti putem tzv. sanjarica ili drugih pomagala Crkva odlučno odbacuje i smatra kršenjem Prve Božje zapovijedi.

Iz ovoga nije teško uočiti kako Katekizam zauzima vrlo skeptičnu poziciju prema bilo kakvom obliku pokušaja da se izvanrednim putem (što uključuje snove) sazna nešto o budućnosti, a ostavljanjem mogućnosti za to u slučaju Božjeg obraćanja prorocima i svecima jasno je naglašeno da to nije način na koji se Bog obraća većini vjernika. Naravno, ovome se može prigovoriti da su svi vjernici pozvani na svetost, ali u tom slučaju ne bi bilo potrebe da Katekizam posebno izdvaja kategorije proroka i svetaca, te da podsjeća kako je ispravan stav o pitanju čovjekove budućnosti pouzdanje u Providnost.

Još jedna stvar koju gotovo da i ne treba isticati jest da nikakve “božanske” poruke u snovima ne mogu sadržavati nešto što bi išlo protiv nauka Crkve ili poticalo na grijeh. U takvim slučajevima nema nikakve dvojbe da takvi snovi ne dolaze od Boga.

Zaključak

Što, dakle, na koncu možemo zaključiti? Božanska intervencija u čovjekove snove je izniman događaj, sanjanje je, s druge strane, posve uobičajena stvar. Iako nije posve nemoguće da će nam se Bog objaviti putem sna, to nipošto nije redoviti put Božje komunikacije, a zbog navedenih opasnosti koje mogu proizaći čitanjem različitih “poruka”, Bog svoje poruke čini nedvosmislenima. Nadalje, ako imamo neku sumnju u pogledu sna, ono što trebamo učiniti jest obratiti se iskusnom duhovniku i pitati ga za savjet, a nipošto ne sami isključivo na osnovu sna donositi životne odluke, ili, još gore, čitati “poruke” putem ezoterijskih pomagala. Redoviti put za kršćaninov odnos prema sadašnjosti i budućnosti jest onaj koji je i Krist preporučio: pouzdanje u Božju Providnost i traženje Božje volje.

Dodajmo i kako je dobar savjet koji mnogi vjernici primjenjuju prije odlaska na počinak poškropiti krevet s malo svete vode kako bismo dozvali u pomoć Božju zaštitu od utjecaja zloga prije i za vrijeme spavanja. Također, prema preporuci duhovnih otaca, dobro je zadnje misli prije utonuća u san pokušati usmjeriti na Boga i naš odnos s njim, iskoristiti priliku za zahvaliti mu za sva dobra koja smo primili i predati svoje brige u njegove ruke. Naposljetku, ne zaboravimo da su brojni sveci prije spavanja redovito činili ispit savjesti. Slijedeći njihov primjer, pokušajmo na dvije-tri minute sagledati minuli dan i donijeti jednu konkretnu odluku gdje ćemo sutra nastojati bolje odgovoriti na svoj kršćanski poziv.

Ivo Džeba | Bitno.net