Kad razgovaramo s osobama koje ne dijele našu vjeru, često nailazimo na nesporazume oko pojmova koje mi, katolici, uzimamo zdravo za gotovo. Jedan od njih je – čistilište. Nekima ono zvuči kao „mala verzija pakla“, drugima kao ljudska izmišljotina. No istina o čistilištu zapravo je vrlo lijepa i duboko prožeta Božjom milosrdnom ljubavlju.

Početak razumijevanja: Bog je savršeno pravedan i savršeno milosrdan

Katolici vjeruju da Bog ne odbacuje one koji su umrli u Njegovoj milosti, ali još nisu potpuno očišćeni od posljedica grijeha. Čistilište je izraz Božje pravednosti – jer ništa nečisto ne može ući u nebo – ali i Njegova beskrajna milosrđa, jer daje duši priliku da se u potpunosti pročisti i osposobi za savršenu ljubav.

Čistilište nije drugo mjesto, nego proces

Čistilište ne treba zamišljati kao fizički prostor, već kao stanje duše koja stoji pred Bogom i dozrijeva u Njegovoj prisutnosti. To je vrijeme (ili bolje rečeno – Božji trenutak) u kojem duša u potpunosti shvaća koliko ju Bog voli i koliko je sama bila nedosljedna toj ljubavi. To spoznanje boli, ali istodobno liječi.

Ljubav koja pročišćuje

Najjednostavnije rečeno – čistilište je susret s Božjom ljubavlju koji sve pročišćava. Kad se čovjek za života otvori Bogu, ali u njemu još ostane sebičnosti, navezanosti ili rana grijeha, ta ljubav ga ne osuđuje, nego liječi. Kao kad snažno svjetlo rasvijetli tamu – duša tada prolazi kroz proces ozdravljenja i posvećenja.

Biblijski temelj

Iako riječ „čistilište“ ne nalazimo izravno u Bibliji, ideja o čišćenju nakon smrti prisutna je u Svetom pismu. U Drugoj knjizi o Makabejcima (2 Mak 12,45) stoji da je “sveta je i pobožna misao moliti za mrtve.“ U Novom zavjetu, sveti Pavao govori o čovjeku koji će biti spašen „kao kroz oganj“ (1 Kor 3,15). Crkva kroz stoljeća prepoznaje u tim riječima sliku duhovnog pročišćenja.

Zašto je to dobra vijest

Čistilište je znak nade, a ne straha. Ono pokazuje da Bog nikad ne odustaje od čovjeka. I nakon smrti, Božja ljubav nastavlja djelovati – dok nas ne oslobodi svega što nas sprječava da Ga ljubimo potpuno.

Papa Benedikt XVI. o čistilištu

“Većina nas se nada da u nama postoji nešto što se može spasiti, da u nama postoji konačna želja da služimo Bogu i ljudskim bićima, da živimo u suglasju s Bogom. Ipak, postoji toliko rana, postoji toliko nečistoće. Trebamo se pripremiti, pročistiti. To je naša nada: čak i s toliko prljavštine u našim dušama, Gospodin će nam na kraju dati mogućnost da nas naposljetku opere Svojom dobrotom koja dolazi s Njegova križa. Na ovaj nas način osposobljava za postojanje za Njega u vječnosti…”