Pažljivo pročitajte stranice Katekizma Katoličke Crkve, i nećete na njima naći pojam „vremeplov”. Pogledajte – prvi put ili ponovno – blockbuster iz 1985. godine „Povratak u budućnost”, i nećete vidjeti nijednu scenu u kojoj netko ide na ispovijed ili to spominje. Ipak, mi ljudi stvarno volimo ideju vremeplova – možda naročito onoga instaliranoga u DeLorean iz 1982. godine – a zaziremo od ideje ispovjedaonice. Čini se kao da bi vremeplov popravio sve, zar ne? Pođite natrag, prilagodite ovo, pritisnite onaj gumb, i eto! A kada se vratite kući, sve je u redu. S druge strane, kada izađete iz ispovjedaonice – eto tu ste. Da, tu je milost Božja, i trebate učiniti pokoru, ali isti je dan i mjesto.

Oni koji poznaju Katekizam znaju da on detaljno obuhvaća sakrament svete ispovijedi, i dobro je što je tako. Oni koji „Povratak u budućnost” znaju od početka do kraja pa natrag moraju priznati da se „kondenzator fluksa” nekada zna pokvariti i omesti nečiji povratak. (A bez toga kvara film bi bio jako kratak.)

I zato, radi ove rasprave, pogledajmo prednosti jednoga i drugoga.

Za i protiv

Vremeplov: Možete se vratiti u prošlost siromašni, kupiti neke sada skupe dionice za sitniš, i onda se vratiti trulo bogati.

Ispovjedaonica: Možete ući duhovno bankrotirani, a izaći do vrha puni milosti.

Vremeplov: Prema „pravilima” jednoga takvoga stroja, ako petljate s kontinuumom prostora i vremena, možete uzrokovati svakakve katastrofalne događaje, u osobnom životu i po cijelome svijetu.

Ispovjedaonica: Prema nauku Katoličke Crkve, ako se borite protiv grijeha ili grešnih prigoda, možete uzrokovati svakakve blagoslove, u osobnom životu i po cijelome svijetu.

Vremeplov: Ako vaš „ja” iz prošlosti vidi vaš „ja” iz budućnosti, to ne bude dobro, nikako.

Ispovjedaonica: Ako vaš današnji „ja” pošteno pogleda vaš „ja” iz prošlosti (tj. od vaše posljednje ispovijedi), to je jako, jako dobro.

Vremeplov: Ako želite napraviti ili koristiti vremeplov, morate biti genijalac ili imati genijalca za prijatelja.

Ispovjedaonica: Možete biti glupi k’o stup – to zvuči grubo – ali ako se iskreno ispovjedite, što bolje možete, bit će dobro!

Vremeplov: Kada već spominjemo pravljenje nečega, za vremeplov vam treba ozbiljna financijska potpora.

Ispovjedaonica: Besplatna je.

Vremeplov: Može biti stvarno zabavno! Velika pustolovina. (Sve to bez dugih redova u zračnoj luci.)

Ispovjedaonica: Malo sliči odlasku zubaru. Da, nužno je i pametno ići tamo, ali ja također jako lako odgađati to za kasnije. A odlazak je uvijek bolji od dolaska. (Ponekad morate čekati u redu, ali kratkome.)

Vremeplov: Može vam promijeniti život.

Ispovjedaonica: Uvijek vam mijenja dušu, a kada malo promislite, to vam također može promijeniti život.

Nije iznenađenje što ovaj članak – objavljen u katoličkome časopisu – žestoko naginje prema ispovijedi. Zasigurno bi ista tematika u mjesečniku za znanstvenu fantastiku naginjala u suprotnome smjeru. I vjerojatno bi tamo koristili mnogo riječi da opišu kako bi se – u teoriji – mogao napraviti takav stroj.

Tehnički detalji ispovijedi

Evo nekih tehničkih – u teološkome smislu – detalja sakramenta, motora koji, tako reći, pokreće ispovjedaonicu. A evo i nekoliko savjeta.

  1. Neka vam bude utješna činjenica da nema ničega što biste mogli reći, a što bi iznenadilo Boga. On ionako već zna. A svećenik je taj grijeh ili varijaciju na njegovu temu čuo već mnogo, mnogo puta. No za otići na ispovijed može trebati – i možda uvijek treba – nešto hrabrosti.
  1. Ako vas brine da će vas svećenik prepoznati iza rešetke, ili da će sigurno znati tko ste jer sjedite licem u lice, idite na ispovijed u drugu župu. I to je u redu. Što se tiče sakramenta ispovijedi, tu nema „stvari koje osiguranje ne pokriva”. To nije kao pretplata za mobitel ili ugovor za zdravstveno osiguranje.
  2. Izbjegnite iskušenje da se malo naljutite jer je odlazak na ispovijed zapravo lagan. Da, može se činiti da je lako ući tamo, a onda se činiti lako jednom kada ste izrekli sve svoje grijehe, iskreno se pokajali, primili svoju pokoru i odrješenje, izašli i otišli izvršiti svoju pokoru. Što? Htjeli biste se cjenkati sa svećenikom za malo ognja i sumpora prije nego što vas odriješi (to jest, kada vas Krist odriješi preko svećenika)? I tada biste stvarno htjeli da vam zada ogromnu pokoru?
  3. Ruža ima mnogo imena – ali i ispovijed ih ima. Kako nas uči Katekizam:

Zove se sakrament obraćenja, jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojega se čovjek grijehom udaljio.
Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i crkveni put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćanina grešnika.
Zove se sakrament ispovijedi, jer je priznanje ili ispovijed  grijeha pred svećenikom bitni element ovog sakramenta. Zato je taj sakrament u svom dubokom značenju i “ispovijedanje”, priznanje i  hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku grešniku.
Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom  odrješenju, Bog daje pokorniku “oproštenje i mir”.
Zove se sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: “Dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Kor 5, 20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: “Idi i najprije se izmiri s bratom” (Mt 5, 24). (KKC § 1423-1424)

Dodajmo još nekoliko pojedinosti:

Radi se o karti za vaš život na Zemlji (u vremeplovu koji ide samo naprijed). Radi se o vašoj putovnici za prostor i vrijeme – i onkraj prostora i vremena – u beskrajni kontinuum radosti.

Malo prijateljskih – i svetačkih – savjeta

Postoji mnogo citata svetaca o sakramentu ispovijedi. Evo njih nekoliko:

  • sv. papa Klement I.: „Bolje je da čovjek ispovjedi svoje grijehe nego da mu otvrdne srce.”
  • sv. Augustin: „Početak dobrih djela jest ispovjediti zla djela.”
  • sv. Franjo Saleški: „Dijete moje, nikada ne dopusti da ti srce oteža od grijeha, kada znaš da ti je pri ruci tako dobar i siguran lijek.”
  • sv. Elizabeta Ana Seton: „U ovome sam časnome sakramentu vidjela samoga našega Gospodina. Učinilo mi se kao da su s mene, kao sa svetoga Petra, na dodir nebeskoga glasnika spali moji lanci.”
  • Isusove riječi sv. Faustini: „Zapiši, tajnice moja, da sam ja sâm duhovni vođa dušâ – i da ih ja neizravno vodim preko svećenika [u ispovjedaonici], i da svaku od njih vodim do svetosti putem koji znam samo ja.”
  • sv. Terezija iz Kolkate: „Samo u ispovijedi možemo doći kao grešnici s grijehom i izaći kao grešnici bez grijeha. […] Ispovijed je Isus i ja, i nitko drugi. Zapamtite to do kraja života.”
  • sv. Ivan Pavao II.: „Govoriti o pomirenju i ispovijedi muškarcima i ženama našega vremena jest pozvati ih da ponovno otkriju, prevedeno na njihov način izražavanja, same one riječi kojima je naš Spasitelj i učitelj Isus Krist započeo svoje propovijedanje: ‘Obratite se i vjerujte Evanđelju’, to jest, prihvatite radosnu vijest ljubavi, prihvaćanja kao djece Božje, a odatle i bratstva. […] Moram dodati da to pomirenje s Bogom vodi i do drugih pomirenja, a tako se popravljaju lomovi uzrokovani grijehom. Pokajnik kojemu je oprošteno pomiren je sa sobom u dubini svojega bića, gdje mu se vraća njegov pravi identitet. Pomiren je sa svojom braćom koje je na neki način napao i ranio. Pomiren je s Crkvom. Pomiren je sa svim stvorenjem.”

Ne postoji vremeplov koji to može – čak ni onaj što je instaliran u DeLorean.

Izvor: Our Sunday Visitor | Prijevod: Ana Naletilić

Bill Dodds autor je knjige “Na hodočašću koje se zove Oplakivanje: Vodič za udovce i udovice.” Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje autora. Sva prava pridržana.