Bdijte! Opet će doći

Krist je rekao svojim učenicima, kako ga ne bi pitali o času njegova dolaska: Za tu uru nitko ne zna, ni anđeli, ni Sin. Ne spada na vas da znate vrijeme i čas! Sakrio je to od nas da bismo bili budni i da svatko od nas smatra da će se to dogoditi u njegovo vrijeme. Da je objavio u koje će vrijeme doći, njegov dolazak ne bi imao pravog smisla, ne bi ga više očekivali ljudi ni stoljeća u kojima će se pojaviti. Rekao je da će doći, ali nije rekao kad će doći, tako ga željno očekuju svi naraštaji i sva stoljeća.

Iako je Gospodin upozorio na znakove svoga dolaska, ipak se ne može posve sigurno znati kad će se pojaviti. Ti su se naime znakovi više puta izmijenili, pojavili i nestali, čak ih i sada ima. Posljedni njegov dolazak bit će sličan prvome.

Kao što su ga pravednici i proroci očekivali u uvjerenju da će se pojaviti u njihovo vrijeme, tako ga i danas svaki vjernik želi susresti u svoje vrijeme, jer nije objavio dan svoga dolaska. Najviše zbog toga da netko ne bi smatrao da je podložan sudbini i vremenu onaj koji vlada i upravlja vremenima i godinama. Kako bi njemu moglo biti sakriveno ono što je sam odredio i kad je sam upozorio na znakove svoga dolaska? Tako je svoje znakove označio tim riječima da od onoga dana pa dalje svi naraštaji i stoljeća mogu smatrati da će njegov dolazak biti u njihovo vrijeme. Bdijte, kaže, jer dok tijelo spava, narav u nama vlada i mi sva svoja djela obavljamo pod pritiskom naravi, prisiljeni a ne svojevoljno. Isto tako kad dušom zavlada velika pospanost, kao npr. malodušnost ili žalost, njome vlada njezin neprijatelj i u njoj čini što ona ne bi htjela. Naravlju vlada prisila, a dušom neprijatelj.

Gospodin je, dakle, budnost zapovjedio i preporučio za čitavo čovječje biće: za tijelo da se čuva pospanosti, za dušu da se čuva mlitavosti i bojažljivosti, kao što kaže Pismo: Pravednici, budite budni, i Ustadoh i još sam s tobom, i opet: Nemojte malaksati. Zato ne sustajemo jer je Gospodin s nama.

Sveti Efrem Sirac rođen je 306. godine u Nisibi, na granici moderne Turske i Sirije. Jedan je najznamenitijih kršćanskih pjesnika patrističkoga doba. Uspio je na jedinstveni način pomiriti poziv teologa i pjesnika te je s biskupom Nisibija Jakovom utemeljio teološku školu svoga grada. Umro je u Edesu 373. godine kao žrtva zaraze što ju je dobio brinući se za oboljele od kuge. Više o njemu možete pročitati OVDJE.

Izvor: Božanski časoslov