Odnedavno na jednogodišnjoj posudbi u francuskom Lilleu, 25-godišnji nogometni vratar Ivo Grbić stasao je u splitskom Hajduku, karijeru nastavio u zagrebačkoj Lokomotivi te, od 2021. godine, u madridskom Atleticu.

“Nije sve u životu nogometaša na nogometnom terenu”, rekao je Grbić za Glas Koncila. “Iako svakodnevno nastojim moliti krunicu i rado kad god mogu hodočastim u marijanska svetišta – pa sam tako volio odlaziti u Mariju Bistricu dok sam bio u Zagrebu, u katedralu, a redovito i u Međugorje – pravi, istinski mir doživljavam na misi, u crkvi, svaki put kad dođem k Isusu”.

No njegova ljubav prema euharistiji nije se rodila u Madridu. “Kad sam iz Splita došao živjeti u Zagreb, mnogo mi je značilo odlaziti u crkvu svete Mati Slobode na Jarunu. Dopodne bih trenirao, a svako poslijepodne išao bih na mise i posebno rado pohađao kateheze don Damira Stojića. U toj crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji osjećao sam se kao da sam doma iako sam bio daleko od svojega rodnoga grada”.

Da vratar Grbić još od djetinjstva njeguje povezanost s Majkom Božjom posvjedočio je rekavši i sljedeće: “Kako mi je otac rodom s Pelješca, iz Trpnja, dok sam boravio ondje, kroz prozor svoje sobe gledao bih kip Majke Božje koji mi je uvijek ulijevao mir”. Možda je baš taj pogled na Majku Božju i vjera u Boga pomogla mladiću da se lakše nosi s preranom smrću svojega otca Josipa, koji je preminuo 2016.

Iako nogometaši obično najviše zahvaljuju na svojim uspjesima trenerima i drugim uzorima, Grbić je opet i u tome iskočio iz stereotipa: “Moja je majka Fedra najzaslužnija ne samo za moj vjernički put, nego i za ohrabrenje na nogometnom putu. Daje mi ljubav i neprestano daje do znanja da sam voljen, a dala mi je i slobodu da se mogu razvijati i rasti. U svemu mi je oslonac jer bez njezine potpore teško bih izdržao sva iskušenja”, rekao je Grbić koji je posebno povezan sa svojim mlađim bratom Davidom Josipom.

U svakodnevnim iskušenjima sada kada je kilometrima daleko od domovine snagu pronalazi u molitvi. Kao velika pomoć njemu i desetcima hrvatskih športaša koji djeluju u svijetu molitvena je zajednica koju preko mrežnih tehnologija vodi hrvatski misionar u Parizu Stjepan Lončar.

“Tri puta na dan molitveno nas povezuje preko aplikacije Zoom: možemo se uključiti na molitvu krunice u 9 sati ujutro, u 15 na krunici Božjega milosrđa i u 21 navečer ponovno na Gospinoj krunici”. Tako se u Grbićevu životu našao još jedan svećenik, a među onima koji su ga vodili spomenuo je i splitskoga teologa Josipa Mužića. Važnima na svojem putu smatra i odlaske u Međugorje, utjecanje Kraljici Mira i prijateljstvo koje ga povezuje s Mirjanom Soldo i njezinom obitelju.

Kao svojevrstan zaključak razgovora naveo je, gotovo nogometnim rječnikom, “formaciju” koja čini njegov život: “Bog, misa, molitva, obitelj. Bog vodi sve u mojem životu, na svemu sam mu zahvalan i lijepo je osjetiti da kroz život šeće sa mnom”, rekao je Grbić.