Ovaj je Herod, Herod Antipa, bio sin Heroda Velikog koji je naredio da sva muška djeca u Betlehemu mlađa od dvije godine budu pobijena. Herodova je obitelj bila idumejska, to jest bili su Ezavovi potomci, oca Edoma. Ezavovo sjeme, činilo se, bilo je neprijateljski raspoloženo prema Jakobovom plemenu. Herod Antipa bio je ujak Heroda Agripe koji je poslije pogubio apostola Jakova, a dao bi pogubiti i Petra da Petar nije bio čudesno oslobođen iz zatvora, Herod je bio razbludan i svjetovni čovjek; ubio je Ivana Krstitelja jer ga je osudio što je živio sa ženom svoga brata. Herod je imao nemirnu savjest, ne samo zato što je smaknuo Kristova navjestitelja, nego je u svojemu praznovjerju mislio da je Ivan Krstitelj ustao od mrtvih i da progoni njegovu savjest.

Kad su našega Gospodina doveli k Herodu:

Herod se vrlo obradova kad vidje Isusa. Odavno je želio vidjeti ga zbog onoga što je čuo o njemu; i nadao se da će vidjeti od njega kakvo čudo (Lk 23,8).

Spasitelj koji nikada nije učinio čudo u svoju korist, sigurno, neće sada učiniti čudo da bi bio pušten. Ali lakomislen četverovlasnik koji je gledao na Zatvorenika kao što bi publika gledala na žonglera, nadao se uzbuđenju koje bi došlo od kratkoročne magije. Kao saducej nije vjerovao u budući život; a kao čovjek koji se posve predao razuzdanosti, izjednačio je vjeru i magiju. Herod je bio tip čovjeka kojega vjera zanima, o njoj studira, čita i katkad je dobro poznaje, ali koji zadržava svoje mane. Zato je našem Gospodinu postavio mnoga pitanja. Iako su se pismoznanci i svećenički poglavari udružili s Herodom u podbadanju našega Gospodina, On je odbio odgovarati Herodu. Da je govorio, samo bi nadodao na krivnju moralnog besposličara. Kušnja da dobije sva kraljevstva svijeta tako da načini kompromis s križem, opet se pojavila Spasitelju. Pilata je mogao pridobiti – i Heroda jednom riječju – ali je odbio govoriti. U Govoru na gori upozorio je o propovijedanju neiskrenima:

Ne dajte svetinje psima i ne bacajte biserja pred svinje! Inače bi ga mogle pogaziti svojim nogama, okrenuti se i rastrgati vas (Mt7,6).

Vjera nije za svakoga, nego samo za one „koji su u istini”. Iako je Herodu bilo drago da vidi našega Gospodina, ipak ta radost nije proizlazila iz plemenitih motiva kajanja. I zato, Krist, koji je govorio raskajanom lopovu, Magdaleni i Judi, nije govorio galilejskom kralju, jer je Herodova savjest bila mrtva. On je dobro poznavao vjeru. Htio je čuda, ne kao motive vjerodostojnosti, nego kao razonodu svojoj znatiželji. Njegova je duša bila toliko slijepa od poziva, uključujući i onaj Krstiteljev, da bi još jedan apel samo produbio njegovu krivicu. Herod Gospodinu nije ponudio svoju dušu da bude spašena, nego samo svoje živce da budu ugodno uzbuđeni. Knjiga Izreka dobro je izrazila Božji stav prema Herodu:

Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati. Tražit će me, ali me neće naći. Budući da su mrzili spoznaju, i za strah Gospodnji nisu ništa pitali (Izr 1,28).

Gospodinova je šutnja Heroda toliko razljutila da se njegov uvrijeđeni ponos okrenuo u ismijavanje i porugu:

Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu mu dade obući bijelu haljinu i posla ga natrag Pilatu (Lk 23,11).

Glas koji je zapovjedio da se glava Ivana Krstitelja preda Herodijadinoj kćeri, sad je naredio da se bijela haljina poniženja prebaci preko Zatvorenikovih leđa. Haljina u koju je bio obučen, vjerojatno je bila bijela haljina kao ruganje njegovoj tvrdnji da je Kralj. Svi kandidati za javnu službu u Rimu nosili su toga candida ili bijelu togu, odakle i dolazi riječ „kandidat”. Tako je Herod nagovijestio da je onaj koji polaže pravo da bude kralj, vrijedan prijezira, ali je bijela haljina i nenamjerno bila priznanje o nedužnosti.

To je način svijeta za one koji male mržnje pokapaju zbog veće mržnje. Nacizam i komunizam ujedinili su se zbog obostrane mržnje na Boga; tako su učinili Pilat i Herod:

U taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji (Lk 23,12).

Farizeji i saduceji, koji su bili neprijatelji, ujedinili su se u raspeću. Kristov križ ujedinjuje njegove prijatelje – to je očito; ali križ također ujedinjuje njegove neprijatelje. Svjetovni ljudi uvijek ispuste svoje manje mržnje pred licem mržnje na Boga. Bila je to dobra šala, ovaj Zatvorenik prekriven vlastitom krvlju, koga je mrzio njegov narod, koji je svojatao da je Kralj. Herod je imao povjerenja u Pilata da u tome vidi humor. Kada se Pilat i on budu tomu zajedno smijali, više neće biti neprijatelji – makar na ciljniku humora bio Bog. Smijeh je zao samo onda kad se okrene protiv onoga koji ga je dao. Čovjek se pita, kad je Herod božanskog Zatvorenika poslao natrag k Pilatu, nije li se sjetio da je Gospodin rekao da će umrijeti u Jeruzalemu, a ne u Galileji. Nakon uzašašća i silaska Duha Svetoga, kada su Petar i Ivan bili dovedeni pred suce zbog propovijedanja Krista, i to raspetoga, oni koji su bili u njihovu društvu izrekli su prvu molitvu kršćanske Crkve. U njihovoj molitvi ova su dva suca spomenuta zajedno; tako će biti Židovi i pogani, za cijeli svijet koji je sudjelovao u njegovoj osudi, sudjelovat će u njegovu otkupljenju.

Zaista se ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s poganima i s Izraelovim plemenima protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojeg pomazanika. Oni izvršiše ono što su unaprijed odredile tvoja ruka i tvoj naum. I sad, Gospodine, pogledaj njihove prijetnje (Dj4,27-29).

Gornji tekst je ulomak iz knjige Fultona J. Sheena “Život Kristov” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.