Naš blagoslovljeni Gospodin svoje je tijelo nazvao Hramom jer je u njemu nastanjena sva punina božanstva. Zemaljski hram u Jeruzalemu bio je samo njegova slika. U tom hramu, sagrađenu od kamena, bila su tri odsjeka. Iza ulaznog predvorja bilo je mjesto zvano “svetište”, iza njega još svetije mjesto zvano “Svetinja nad svetinjama”. Predvorje je od svetišta bilo odijeljeno zavjesom, a velika je zavjesa dijelila svetište od Svetinje nad svetinjama.

U onom istom trenutku kad je naš Gospodin umirao:

Tada se hramska zavjesa razdera nadvoje, odozgo do dolje (Mt 27,51).

Sama činjenica da je razderana odozgo do dolje pokazuje da to nije učinila ljudska ruka, nego ruka samoga Boga, koji je odredio da će zavjesa pred Svetinjom nad svetinjama visjeti tako dugo dok bude trajao Stari zavjet. Sada je odlučio da prigodom svoje smrti bude razderana. Ono što je prije bilo sveto, sada je postalo otvoreno i bjelodano pred njegovim očima, razotkriveno kao svaka obična i redovita stvar, dok je pred njima na Kalvariji, kad je vojnik probo njegovo Srce, objavljena nova Svetinja nad svetinjama u kojoj se nalaze škrinja Novoga zavjeta i Božja bogatstva. Kristova je smrt ukinula posvetu zemaljskoga hrama, jer će On za tri dana podići novi Hram. Samo je jedan čovjek, jednom na godinu, smio ući u Svetinju nad svetinjama; sada, kada je razderana zavjesa koja je dijelila svetište od naroda i dijelila Židova od pogana, oboje imaju pristup novom Hramu, Kristu Gospodinu.

Postoji nutarnja veza između vojnikova probadanja Kristova Srca na križu, iz kojega su potekle krv i voda, i deranja hramske zavjese. Dvije su zavjese bile razderane: jedna, grimizna hramska zavjesa koja je ukinula Stari zavjet; druga, zavjesa njegova Tijela koja je otvorila Svetinju nad svetinjama božanske ljubavi koja se nastanila među nama.

U oba je slučaja ono što je bilo sveto, očitovano; prvo, Svetinja nad svetinjama bila je samo slika; drugo, prava Svetinja nad svetinjama, njegovo presveto Srce, koja je krivcu otvorila pristup k Bogu. Zavjesa u starome hramu označivala je da će nebo biti zatvoreno sve dotle dok je Veliki svećenik, poslan od Oca, ne bude razderao i svima otvorio vrata. Sveti je Pavao rekao kako je u starini svećeniku, jednom na godinu, i tada ne bez krvne žrtve za svoje grijehe i grijehe naroda, bilo dopušteno ući u Svetinju nad svetinjama. Poslanica Hebrejima tumači to otajstvo:

Time pokazuje Duh Sveti da još nije otvoren put u Svetinju nad svetinjama, dok prednji šator stoji… Ali Krist se pojavio kao veliki svećenik te ušao u veći i savršeniji Šator koji nije rukom načinjen, to jest nije od ovoga svijeta. Ne s krvlju jaraca ni junaca, nego je svojom krvlju ušao jednom zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao vječni otkup (Heb 9,8.11-12).

Potom, usporedivši zavjesu tijela i zavjesu hrama, poslanica dodaje:

Imamo, dakle, osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom, to jest svojim tijelom (Heb 10,19-20).

Tisuću godina prije, David je, očekujući Mesiju, napisao:

Žrtva i prinos ne sviđaju ti se, ali si mi otvorio uši; paljenica ni okajnica ne tražiš. Zato rekoh: Evo dolazim! U svitku knjige piše o meni. Tvoju volju činiti, Bože moj, meni je slast; tvoj zakon nosim u srcu (Ps 40,7-9).

Kad je psalmist unatrag gledao na žrtve zaklanih životinja, na žrtve i paljenice da se stekne božanska naklonost, i žrtve za grijehe kao naknadu za prijestupe, njegova se misao na njima zaustavljala samo zato i da ih odbaci. On je dobro znao da ti ubijeni bikovi, jarci i ovce u biti ne mogu ostvariti čovjekov odnos s Bogom. Vidio je u budućnosti dan u koji će Bog svoje božanstvo zatvoriti u ljudsko tijelo kao u hram i doći samo s jednom nakanom, naime, da položi svoj život u skladu s Božjim planom. David je nagovijestio da će Božje Utjelovljenje biti usavršenje žrtava i svećeništva židovskog Zakona. Sada, kad se besprijekorno Božje Janje prinijelo svomu nebeskom Ocu, simbol je bio ostvaren. Staro obećanje dano Izraelu u Egiptu još vrijedi i na njega se, u višemu smislu, mogu pozvati svi koji zazivaju Krv prolivenu na križu:

Kad vidim krv, proći ću mimo vas. Među vama neće biti pomora kad stanem ubijati po egipatskoj zemlji (Izl 12,13).

Sada je Levijeva svećenička kuća raspuštena. Melkisedekov je red postao zakon u Levijevoj kući. Znak “ulaz zabranjen” koji je stajao pred Svetinjom nad svetinjama u zemaljskome hramu sada je uklonjen. Kad je Krist došao na svijet da ispuni Melkisedekov red, Levijeva mu kuća nije priredila dobrodošlicu. Zapravo, Levi je prije nekoliko tjedana pred njegovu smrt od njega izvukao desetinu kad je zahtijevao da plati hramski porez. No, kad je hramska zavjesa bila razderana, Melkisedekovo je svećeništvo došlo na svoje mjesto, a s njime i prava Svetinja nad svetinjama, prava škrinja Novoga zavjeta, istinski Kruh života – Krist, Sin Boga živoga.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Fultona J. Sheena “Život Kristov” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.