Naša razmišljanja nastavljamo o drugom dijelu molitve Gospodnje. To je četvrta prošnja: “Kruh naš daj nam danas!” Kao sinovi i kćeri nebeskoga Oca upućujemo Ocu molitvu za naše životne potrebe. Preporučamo se njegovoj Očinskoj brizi u svom zemaljskom životu. Otac nebeski objavljuje nam svoju ljubav u Sinu, i u našu je dušu ulijeva Duhom Svetim. Tako u nama budi pouzdanje i predanje da se u svojim brigama i potrebama povjeravamo njemu kao najboljemu Ocu. Sve su te potrebe života izražene u pojmu kruha kao hrane tijela, da se uzdržimo u životu. Molimo, dakle, za sve ono što je potrebno da bismo živjeli. Povjeravamo Ocu svoj život!

Isus Krist – vječni Sin Očev, u Propovijedi na gori snažnim riječima potiče svoje učenike na pouzdanje i povjerenje da Otac nebeski vodi brigu o nama. On poziva svoje učenike da čvrsto vjerujemo u Božju providnost. To nipošto ne isključuje čovjekov rad i napor da si svojom suradnjom s Providnošću pribavlja ono što je potrebno, ali ne tjeskobno kao da smo mi jedini koji možemo rješavati egzistencijalna pitanja, kao da ne postoji Otac koji nas ljubi.

U ovoj prošnji govorimo Ocu: “Daj nam danas!” Čujmo što Isus govori, a on je Istina: “Iš- tite i dat će vam se … Ta ima li koga među vama da bi svom sinu, ako zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu! (Mt 7,7.9-11)

Kad upitam oca ili majku brojne djece kako izlaze na kraj u teškoj ekonomskoj situaciji, čujem pravi vjernički odgovor: “Bog se brine!” Jedan profesor u komunističko vrijeme, otac petero djece, pričao mi je kako se našao u teškoj situaciji da ostane bez posla i stana. Rekao mi je: “Ja sam Bogu vjerovao. On će se za me pobrinuti!” I Bog se pobrinuo. Nije se dogodilo ono čime su mu prijetili. Ima upravo čudesnih primjera intervencije Božje providnosti u životu ljudi.

Isus kaže: “Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati”. (Mt 6, 33-34)

Tu Isus postavlja novu ljestvicu vrijednosti. Zahtijeva vjeru najprije u nebesko, da bi se dalo ono zemaljsko. Potrebna je čvrsta vjera i čista savjest.

Molimo: Kruh naš…! Kao što molimo: Oče naš! Kao što u svoju molitvu uključujemo sve ljude i smatramo ih po Ocu svojom braćom, tako i u molitvi za kruh naš svagdanji ne molimo samo za svoj kruh, nego nas to obvezuje da mislimo i na potrebe onih koji kruha nemaju. Na čistu srijedu ili Pepelnicu počinje korizmeno vrijeme. U korizmenom vremenu Crkva poziva svoje vjernike da više mole, da poste i da čine djela ljubavi prema siromasima. Post može biti ne samo u odricanju u hrani, nego i u pažnji da svojim govorom nikoga ne ocrnjujemo i sablažnjavamo. To je post jezikom; post je i ne gledanje televizije, osobito kada pruža sablažnjive sadržaje. Odricati se možemo pušenja, uzimanja alkohola i na razne druge načine nametnuti stegu svojim prohtjevima. Kada mislimo na gladne, bolesne, gole, beskućnike i pritom se odričemo nečega svoga kako bismo pomogli drugima, najzaslužniji je to post ako mu je motiv ljubav.

Planet Zemlja ima dosta bogatstava da pruži svojim stanovnicima potrebno za život, ali je nužna pravedna razdioba dobara kako se bogatstva ne bi skupljala u rukama malobrojnih, a većina živjela u siromaštvu. U svijetu postoje velike nepravde koje bi morali moćni i bogati pravednom ekonomijom ispravljati, ali je nužna i kršćanska solidarnost. Možemo li jesti mirno svoj kruh ako naš susjed gladuje? Bog u svoju Providnost hoće uključiti i ljudsku velikodušnost, dobrotu i darežljivo odricanje. Glava 25. Matejeva Evanđelja to snažno naglašava i to će biti odlučno i za naše vječno spasenje. Isus kaže: “Sto god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt 25,40) Zato bi svaka župa trebala imati Karitas.

Mnogi suvremeni ljudi više ne mole. Sve uspjehe samo sebi pripisuju i zaboravljaju na Božje darove. Na žalost, i iz mnogih kršćanskih obitelji je nestala molitva zahvale kod stola. Europska civilizacija rasla je iz kršćanskih korijena. Sv. Benedikt sažeo je temelje te civilizacije u najkraće Pravilo: “Ora et labora – Moli i radi!”

Ali molba za kruh svagdašnji ne odnosi se samo na materijalni kruh za tijelo, nego i na nebeski Kruh za život vječni, a to je Tijelo Kristovo u Euharistiji. To je sveta Pričest koja u nama podržava i hrani milosni život da u vječnosti budemo dostojni sudionici na gozbi nebeskoga Kraljevstva. Nije li to smisao Isusove riječi: “Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu.” Katekizam Katoličke Crkve kaže da riječ “svagdanji” na grčkom jeziku “neposredno znači Kruh Života, Tijelo Kristovo, ‘lijek besmrtnosti’ bez kojega nemamo života u sebi … I zato je prikladno da se euharistijsko bogoslužje slavi ‘svaki dan'”. (KKC br. 2837, str. 691) Sto se tiče odnosa u svijetu, Katekizam kaže: “… Nema pravednoga ustroja bez ljudi koji hoće biti pravedni”. (KKC br. 2832, str. 690) Molimo Oca za hranu zemaljsku i nebesku! Amen!

Kardinal Franjo Kuharić, 20. veljače 2002.

*Tumačenja ostalih dijelova molitve ‘Oče naš’ možete pročitati OVDJE.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića S Bogom lice u lice u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!