Sv. Ignacije, biskup u Antiohiji, drugi nasljednik sv. Petra na biskupskoj stolici toga grada, važnoga središta mlade Crkve već u apostolsko vrijeme, pisao je u obranu nedjelje vjernicima u Magneziji: “Oni koji su živjeli u starom poretku stvari krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio naš život.” (KKC br. 2175, str. 541) Stoga se na taj blagdan mogu primijeniti riječi psalma: “Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu.” (Ps 118, 24)

Katekizam Katoličke Crkve naglašava da je župa temeljna zajednica u kojoj se svake nedjelje događa euharistijsko slavlje, da bi se pripadnici te župske obitelji sabirali u taj dan oko Božjega oltara. Katekizam kaže: “‘Župa je određena zajednica vjer­nika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlašću dijecezan­skoga biskupa, povjerena župniku kao njezinu vlastitom pastiru.’ (CIC, kan. 1247) Ona je mjesto u kojem se svi vjernici mogu skupiti za nedjeljno slavlje euharistije. Župa uvodi kršćanski puk u redovito oblikovani liturgijski život, sabire ga na to slavlje: uči ga spasonosnom Kristovu nauku; po dobrim i bratskim djelima u djelo provodi ljubav Gospodnju.” (KKC br. 2179, str. 542)

Dan Gospodnji svojim je bitnim sadržajem, tj. nedjeljnim slavljem, odgajao Hrvatsku, Europu, kršćanski svijet u kulturi duha, srca i ispravne savjesti.

Potreba kršćana da se mogu u velikom broju susretati s Gospodinom u euharistijskom slavlju, poticala ih je da grade svoje katedrale, crkve i svetišta. U te građevine umjetnici svih područja uložili su svoja najsnažnija nadahnuća i svoja neprolazna ostvarenja. Graditelji, slikari, kipari, glazbenici, stvarali su remek-djela na slavu Božju. Zaista, danu Gospodnjem možemo zahvaliti sve bogatstvo kršćanske kulture i moralne savjesti. Ono što je vjera stvarala, nerijetko je u povijesti sve do naših dana, bezboštvo razaralo.

U nizu naših zemaljskih dana, dan Gospodnji je vertikala u vremenu. Čovjek je putnik kroz vrijeme. Pozvan je od svoga Stvoritelja i Otkupitelja u puninu vječnoga života. Putuje, dakle, prema najuzvišenijem cilju. Ali, na tom putu svojim radom, “u znoju lica”, mora uzdržavati svoj vre­meniti život i život svoje obitelji. Pozvan je da i u život šire zajednice – naroda i države – ulaže svoju stručnost, služenje, poštenje za opće dobro. Sve su te odgovornosti ovozemaljskoga nastojanja povezane s naporom i umorom. U horizontali naših dana, hodamo potrošeni i umorni.

Bog je u svojoj mudrosti htio da nam dan Gospodnji bude dan duhovnoga i tjelesnoga osvježenja, dan počinka od redovitoga rada. Stoga, nedjelja ima važnu, nenadoknadivu soci­jalnu dimenziju.

Razumljivo je da u suvremenoj civilizaciji postoje neki poslovi koji i nedjeljom ne mogu biti prekinuti. To su, na primjer, promet, sredstva društvenoga priopćivanja, zdravstvena djelatnost ili neka važna proizvodnja koja ne može biti, bez velike štete, prekinuta. Ali, ima poslova na koje se radnike prisiljava da ih vrše i nedjeljom. Spo­menut ću trgovine kao primjer. Tko treba nešto nabaviti, može to učiniti u tjednu. Nije li onda rad u trgovinama ili na sličnim poslovima samo u službi profita? I tako je radnik podvrgunt pro­fitu; oduzeta mu je nedjelja kao dan zasluženoga odmora; oduzeto mu je obiteljsko zajedništvo. Upravo je nedjelja dan kada obitelj može svoje smireno zajedništvo živjeti u počinku. To zajed­ništvo kršćanske obitelji, posebno je obogaćeno euharistijskim slavljem!

Zato smisao dana Gospodnjega ima trajnu vrijednost. Ustanovom dana Gospodnjega, Bog je očitovao svoju očinsku brigu za duhovno i tjelesno čovjekovo dobro. Nedjelja je blagoslovljeni dan koji čuva čovjeka od raščovječenja; štiti ga od izrabljivanja; podržava u njemu svijest o vječnom određenju; produbljuje ga u vjeri; podržava ga u nadi; odgaja ga u ljubavi prema Bogu i čovjeku; poziva ga na život dostojan kršćanina; podržava ga u svijesti ljudskoga dostojanstva!

Evo svjedočanstva jedne jednostavne vjernice iz Hrvatskoga Zagorja, koja mi je pisala: “Iako smo udaljeni od crkve, naša je vjera živa … Za mene je nedjelja bez mise prazna. Tu ja crpim moć za život!” Majka je brojne djece!

Što su danas mnogi kršćani učinili od dana Gospodnjega? Nije li na razne načine pogažen taj sveti dan? Mimoiđena je vertikala duha i tone se u požude tijela! Potrebno je pokucati na savjest i doviknuti: Spomeni se da svetkuješ dan Gos­podnji! Amen!

Kardinal Franjo Kuharić, 30. lipnja 1999.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!