*Članak don Damira Stojića o ženi originalno je objavljen 14. kolovoza 2016. kao prilog raspravi o slici i ulozi žene u Crkvi i društvu, potaknutoj tekstom dr. Ivice Raguža u Glasu koncila.

Tekst teologa dr. Ivice Raguža objavljen u novom broju Glasa koncila, u kojem ovaj uoči sutrašnje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije problematizira ulogu žene u Crkvi i društvu u svijetlu uzora Marije, izazvao je velike rasprave (i neke potpuno neprimjerene reakcije iz političkih krugova). Riječ je o kompleksnoj tematici koja zahtijeva dobro promišljene i u nauku Crkve utemeljene stavove s kojima treba adekvatno odgovoriti na pitanja koje ta tema pokreće. Iz toga razloga odlučili smo objaviti tekst salezijanca Damira Stojića koji je njegov prilog produbljivanju te rasprave, pisan s gledišta svećenika koji već dulje vrijeme proučava i naučava teologiju tijela sv. Ivana Pavla II. – vjerojatno najvažniji suvremeni teološki doprinos Crkve problematici muško-ženskih odnosa.

Jutros me zvala novinarka RTL televizije i zamolila me da sudjelujem u informativnoj emisiji oko „kontroverznog“ članka dr. Ivice Raguža. Nisam imao pojma o čemu se radi. Nisam pročitao članak jer manje pratim medijske naslove tijekom ljeta zbog obveza. Pitao sam novinarku koja je tema i u čemu je kontroverzna. Dramatično je odgovorila da je kolega Raguž iznio cijeli niz kontroverznih stvari o ulozi žene u Crkvi i društvu.

Upitao sam je što je napisao. Muk. Pitao sam je jeli pročitala članak. Sramežljivo je odgovorila da nije ali je s uvjerenjem obećala da će sve pročitati do početka emisije (Ovdje vidim svu problematiku te „kontroverze“)

Dobro došli u hrvatski medijski prostor.

Bio sam prisiljen ući u virtualnu močvaru hrvatskih medija i odmah sam uočio kako su apsolutno svi hrvatski mediji „šokirani“ i „zaprepašteni“ „skandaloznim“, „nazadnim“ i „šovinističkim“ izjavama dr. Raguža.

Veći bijes i gnjev nisam vidio među lijevo-liberalnim medijima od kad su lav Cecil i gorila Harambe upucani. Ali vrhunac svih reakcija bio je zahtjev uznemirenih čelnika HNS-a koji su tražili očitovanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Odmah sam pomislio da je dr. Raguž učinio ono neoprostivo za naš sekularni svijet: iznio istinu Katoličke Crkve.

Smatram da je dr. Raguž napisao dobar članak, ali želio bih nadodati nekoliko rečenica.

Sreća u nesreći u ovoj medijskoj hajci jest ta da su mnogi koji inače ne bi pročitali članak, uključujući mene, ipak došli u doticaj s njim. Nikako da neprijatelji Crkve shvate da je najjače oružje protiv Crkve to da nas ignoriraju (ooops, izdao sam našu tajnu) a napad i pogrda nas gradi i jača.

Stoga bih ovdje samo želio dati svoj dopinos temi: žena po Božjem naumu utemeljena na sv. Pismu.

Ženino dostojanstvo se posebno vidi u načinu kako je stvorena.

I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” Post 2, 18. 21-23

Uvod u stvaranje žene je spektakularan. Dok Bog stvara svijet, više puta se spominje kako je „dobro“ (Post 1, 10.12.18.21.25) i „vrlo dobro“ (Post 1, 31).

Odjedanput nešto „nije dobro“ (Post 2, 18) u redu stvaranja – nije dobro da čovjek bude sam. Dakle, bez žene, nije dobro.

Mnoge žene preziru riječi sv. Pisma u kojima se opisuje Božje stvaranje žene. “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” Post 2, 18

Suvremena žena ne želi biti pomoć muškarcu jer pomoć podrazumijeva drugotnu, manju ulogu. Međutim, pomoć u ovom retku ne znači da je žena osuđena na drugotnu ulogu naspram muškarca. Zapravo, u Starom zavjetu upravo se Bog najčešće naziva „pomoćnikom“ (Izl 18, 4; Ps 33, 20). Dakle, „pomoć“ podrazumijeva božansku i uzvišenu ulogu. Koja je ta uloga? Pomoć koju čovjek treba jest ta da mu netko pomogne u ispunjavanju najdubljeg smisla njegova života, a to je da voli i ide prema spasenju.

Adamov mistični san prije stvaranje žene također je nešto jedinstveno. Ovaj tvrd san (Heb. tardēmā; Gr. Ekstasis; izvan sebe, spavanje bez svijesti i snova) podrazumijeva da je stvaranje žene isključivo Božje djelo tj. da je žena jedno veliko otajstvo. Izraz tardēmā koristi se u Starom zavjetu kada Bog čini veličanstvena djela dok netko spava ili neposredno nakon buđenja (Post 15,12; 1 Sam 26, 12; Iz 29,10; Job 4,13; 33,15).

Prvi san u Svetom Pismu je Adamov san i zaista Bog čini veliko djelo: stvara ženu! Kasnije u Novom zavjetu vidimo apostole koji su zaspali u Getsemanskom vrtu (Lk 22, 45), a odmah nakon njihova buđenja Isus se predao kako bi nas otkupio. Posljednji san u Evanđelju je Isusov „san“ tj. smrt na križu nakon kojeg se probudio u uskrsnuću tijela.

Velik broj žena negoduje kad sazna da su stvorene od rebra. Rebro, međutim, može značiti život ili srce. Rebro bi moglo označavati da žena nije iznad ili ispod muškarca nego mu je ravnopravna, od iste materije.

Budući da po biblijskoj antropologiji Židovi nisu razlikovali tijelo od duše (tijelo je samo vanjska manifestacija osobnosti), kosti označavaju ljudsko biće (Ps 139,15). Kosti od mojih kostiju može značiti i narav od moje naravi.

Meso od mojeg mesa označava da su muško i žensko fizički drugačiji, ali da imaju zajedničke karakteristike osobnosti. Nije slučajno da je rebro najbliže srcu, a Židovi su srce smatrali središtem osobe. Biti oblikovana od rebra po tome znači da je žena od uzvišene materije.

Tekst koji najviše izaziva reakcija i izrugivanje, a dr. Raguž je nešto slično spomenuo i u svom članku je onaj iz poslanice sv. Pavla Efežanima:

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju. Ef 5, 21-25

Slika „glave“ znači da muž i žena tvore jedno organsko tijelo s time da ne gube svoju osobnost i subjektivitet. Glavarstvo po Kristu nije glavarstvo kao kod pogana.

Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.” Lk 22, 24-27

Glavarstvo po Isusu Kristu znači žrtvovanje, služenje, odricanje i trpljenje. Nije lako biti glava. Zato mnogi muževi izbjegavaju svoju ulogu glave jer je teško slijediti Isusa. Primjer toga možemo vidjeti i kod samog Adama. Njemu je, kao muškarcu, upućena zapovijed da čuva vrt (Post 2, 15), a zmija je nezapaženo ušla u taj vrt i napala Evu, što znači da Adam nije izvršio Božje zapovijedi.

Iz mog iskustva u radu s muževima, primijetio sam da su odsutni i da pod krinkom lažne jednakosti prepuštaju sve ženi. U stvari ne žele preuzeti svoju ulogu glave. Pavao govori da bračna ljubav mora tako ujediniti bračne drugove da muževo „Ja“ postane ženino „Ja“, a ženino „Ja“ postane muževo „Ja“.

Glavarstvo ne znači šovinističko nametanje svoje volje.

…nema tu nikakve podjele ni u duhu ni u tijelu. Dapače, zaista su dvoje u samo jednom tijelu i gdje je tijelo jedno, jedan je i duh. KKC 1642

Glede tzv. podložnosti, biblijsko gledanje žene ne podržava šovinizam u kojem muž ugrožava svoju ženu. Isus je došao ne da bude služen nego da služi!

Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Mt 20, 28

Pavao poziva bračne drugove da postanu dar jedno drugome, kao što je Bog zamislio „od početka“; savršen sklad, komplementarnost i jednakost.

Drugim riječima, podložnost kod pogana nije isto kao kod kršćana.

Zato, muževi moraju ljubiti svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu, a žene se moraju podložiti svojem muževima u svemu, kao što se Crkva podložila Kristovoj ljubavi. Zapravo, žena se mora podložiti svom mužu, staviti se „pod-ulogom“ svoga muža; muž ima ulogu koju mora izvršiti nad ženom. Koja je muževa uloga? Da je gazi, ponižava, iskorištava? Ne, to su činili pogani. Sv. Pavao veli: Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju. Ef 5, 25

Biti podložan bračnom drugu znači potpuno se predati kao dar u recipročnoj ljubavi. Drugim riječima, ženina podložnost je dopuštanje mužu da je ljubi.

Dr. Raguž je iznio posljedice ženine neposlušnosti i mnogi su se uzrujali. Međutim, čak i sva ta negativnost ukazuje na ženino dostojanstvo. Stari Latini su znali reći: Corruptio optimi pessima (kad se najbolje pokvari, postane najgore).

Iz članka se vidi da Crkva na ženu gleda kao nešto najuzvišenije. Čak u redu stvaranja vidi se Bog koji od manje savršenog stvara prema najsavršenijem. I tako Bog stvori muškarca te kao da je rekao ‘mogu malo bolje’, stvori ženu. Da, žena je najbolje stvorenje. Dr. Raguž je dovoljno naglasio da je žena uzvišena ali je također uzeo na sebe nezahvalnu ulogu da upozori na negativne posljedice ženine neposlušnosti i napuštanja Boga.

Mogao bih nastaviti jer ima toliko predivnih slika i tumačenja iz sv. Pisma koje ukazuju na istinsko i izvorno dostojanstvo žene ali članak bi se odužio.

Bez obzira na ružne riječi izgovorene na društvenim mrežama ipak će sutra stotine i stotine tisuća vjernika hodočastit svojoj majci Mariji.

Zašto?

Zašto toliko volimo B.D. Mariju pa čak i oni koji su tako daleki od Crkve? Zato što je Marija jedna od nas, ali ipak najsavršenije stvorenje. Marija nas podsjeća kakvi bi trebali i mogli biti. Zato što ju je Bog, stvorivši ju bezgrešnom, postavio kao uzor svima nama, da nas podsjeća na svoj prvotni naum za čovječanstvo: da budemo Njemu poslušni i primimo Njegovu ljubav.

Marija je u poslušnosti i podložnosti savršeno primila Boga. Zato Marija, ali i cijeli ženski rod, uči čovječanstvo, a pogotovo nas muškarce, jednu važnu lekciju: ispravan stav pred Bogom je stav primanja i poslušnosti. Pred Bogom možemo samo primati.

Premda mnogi to možda ne znaju izreći, ali Mariju volimo jer je bila poslušna, ponizna i neznatna te ju stoga Bog uzvisi i svi ju naraštaji zovu blaženom. A to je nešto što je prepoznalo i uredništvo uglednog National Geographica kad su nedavno B.D. Mariju proglasili najmoćnijom ženom svijeta (broj iz prosinca 2015).

Ako ne žele slušati Glas koncila, kamo sreće da naši novinari, feministkinje, čelnici HNS-a, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Ella Dvornik pročitaju National Geographic.

Don Damir Stojić | Bitno.net