Odricanje od ljudske ljubavi zbog Boga božanska je milost koja potiče i hrabri na posvećenje tijela i duha Gospodinu, sa svim srcem. Bog je tada jedini predmet ljubavi koja se ne dijeli. U njemu, bez posredovanja zemaljske ljubavi, srce nalazi svoju puninu i savršenstvo. Zauzvrat Gospodin udjeljuje veće srce, da možemo u njemu ljubiti sva stvorenja.

Poziv na apostolski celibat – “poradi kraljevstva nebeskoga” – je vrlo posebna milost Božja i jedan od njegovih najvećih darova svojoj Crkvi. Djevičanstvo u Crkvi čuva živom svijest o otajstvu ženidbe i brani je od svakoga napada na njezinu cjelovitost i od svakog osiromašenja. Na osobit način oslobađajući čovjekovo srce (usp. 1 Kor 7,32) […], djevičanstvo svjedoči da su kraljevstvo Božje i njegova pravednost onaj dragocjeni biser koji valja pretpostaviti svakoj drugoj vrjednoti, kako god ona bila velika, i da ga valja tražiti kao jedinu konačnu vrjednotu. Zbog toga je Crkva, zbog osobite veze te karizme s kraljevstvom Božjim, u čitavoj svojoj povijesti uvijek branila njegovu uzvišenost nad ženidbom.

Premda se djevičanska osoba odriče tjelesne plodnosti, ona postaje duhovno plodna, otac i majka mnogima, surađujući u ostvarenju obitelji u skladu s Božjim naumom.

Od onih koji su po posebnom božanskom zvanju pozvani odreći se ljudske ljubavi, Gospodin traži svu ljubav njihova srca, a oni nalaze u njemu puninu ljubavi i osjećajnog života. Živjeti djevičanstvo i apostolski celibat znači živjeti savršenstvo ljubavi. Daju duši , srcu i izvanjskome životu onoga koji ih ispovijeda onu slobodu koja je apostolu toliko potrebna kako bi se mogao žrtvovati za dobro drugih duša. Ova krjepost, koja čini ljude duhovnima i jakima, slobodnima i okretnima, istodobno ih priučava da vide oko sebe duše, a ne tijela, duše koje iščekuju svjetlo iz njihove riječi i njihove molitve, te ljubav iz njihova vremena i njihove naklonosti. Moramo jako ljubiti celibat i savršenu čistoću jer su to konkretni i opipljivi dokazi naše ljubavi prema Bogu i u isto vrijeme su izvori na kojima stalno rastemo u toj istoj ljubavi.

Djevičanstvo i beženstvo radi kraljevstva Božjega ni u čemu ne umanjuju dostojanstvo ženidbe, naprotiv oni ga pretpostavljaju i potvrđuju. Crkvi su uvijek potrebni ljudi koji služe Bogu nepodijeljena srca “da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno”. Crkvi su potrebne i svete obitelji, kršćanski domovi koji će biti pravi kvasac Kristov i koji će Gospodinu dati mnoga zvanja pune posvećenosti Bogu.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)