Različiti redovi u Katoličkoj Crkvi imaju svoje posebnosti, ali jedna od zanimljivijih je ona koju gaji Red sv. Pavla Prvog Pustinjaka, čiji su članovi poznatiji kao pavlini.

Kako piše na njihovoj službenoj stranici na hrvatskom jeziku, odluka da se nijedan pavlin ne uzdigne na čast oltara dolazi “iz najranije povijesti reda”.

“Ne znači to da pavlini nemaju svojih svetaca, živi sveci i danas ispunjavaju naše samostane. Sukladno pustinjačkom duhu pavlini ne žele biti poznati svijetu nego samo Bogu. Isto tako svaki pavlin mora biti svet, ne samo onaj koji je poznat kao svet. Kroz povijest bilo je vrlo mnogo braće koja su bila nazivana blaženima, a njihovi životopisi su sakupljeni u posebnu knjigu koju se nije mogla naći izvan samostana. Zadnji naš brat koji je trebao biti proglašen blaženim je o. Romuald Klaczynski kao žrtva nacističkog režima u logoru Dachau, na molbu reda izbrisan je s liste 108. blaženih mučenika nacističkih logora, iako je preminuo na glasu svetosti.”.

Slično se može pročitati na stranici američkih pavlina czestochowa.us gdje stoji kako se svaki član reda nakon smrti “pokapa u molitvenom uvjerenju da je zadobio svetost”.

“Zbog toga svakog 7. studenog pavlinski oci i braća slave spomendan svih svetih pavlinskog reda”, kada se moli “za zagovor svetih pavlinskih redovnika, od kojih su mnogi bili mučenici, vatreni propovjednici, radišna braća i ponizni monasi”.