Način na koji evangeliziramo treba svijet „zgrabiti za ramena“, protresti ga i izvući ga iz njegove apatije, rekao je biskup Barron katoličkim biskupima i vođama na susretu u Orlandu na Floridi, 4. srpnja ove godine.

U govoru naslovljenom „Priprema evangelizatora“ biskup s više od 15 godina iskustva u evangelizaciji objasnio je da postoje tri glavna izazova i tri velike prilike s kojima se katolički evangelizatori danas susreću.Evangelizacija je posebno hitna jer broj „neopredijeljenih“ – osoba koje se ne opredjeljuju za religiju – nastavlja rasti. „Predstoji nam borba, ali veliki sveci naše Crkve uvijek su voljeli dobru borbu, a trebali bismo ju voljeti i mi.“

Prvi izazov: scijentizam

Kulturno prihvaćanje scijentizma, filozofskog uvjerenja da je jedino vrijedno znanje znanstveno znanje, jedan je od najvećih izazova s kojima se danas evangelizatori susreću.

„Dozvolite mi da pojasnim: Katolička Crkva nema ništa protiv znanosti. Ona stoji uz ono najbolje što znanosti jesu. Ono čemu se Crkva suprotstavlja jest scijentizam ili redukcija sveg znanja na znanstveni oblik znanja.“

Biskup je naglasio da scijentizam, kao filozofsko uvjerenje, sam sebe pobija.

„Scijentizam se ne može otkriti tj. pokazati istinitom znanstvenom metodom. Gdje ste empirički provjerili i eksperimentom testirali tvrdnju da je samo znanstveno znanje vrijedno? Scijentizam je filozofski stav i prema tome sam sebe pobija.“

Ipak, scijentizam može biti izazov za evangelizatore koji svijetu govore o Bogu.

„Kada se mi (kao kultura) izoliramo od svih referenci na transcendentno, štetimo ljudskom srcu i oštećujemo ljudski duh.“

Drugi izazov: „meh“ kultura

U današnjem je društvu apatija veoma raširena, pogotovo među mladim ljudima koji su formirani tako da ništa ne prihvaćaju kao objektivno istinito, istaknuo je biskup Barron.

„Ako ne postoji objektivna istina i objektivna vrijednost, to producira „meh“ kulturu. Ili kako to djeca kažu: ‘svejedno’.“

No objektivne istine i vrijednosti tvore čvrsti temelj koji nas šalje u poslanje, rekao je biskup ističući primjer bl. Johna Henryja Newmana koji je rekao da rijeka svoju energiju i polet dobiva iz čvrstog temelja.

„Sruši obalu i što će se dogoditi? Rijeka će se izliti u veliko lijeno jezero. Mirno, bez energije i svrhe.

Naše je društvo danas poput tog velikog lijenog jezera u kojem svatko od nas pluta sam za sebe, tolerira drugog, izbjegavajući da se nekom nađe na putu, ali bez energije i svrhe.“

Ali evangelizacija, proglašenje radosne vijesti o Isusu, antiteza je toj apatiji.

„Kada te obuzme Božja moć… ti znaš kamo trebaš ići i to radiš s energijom.“

Treći izazov: kultura samoodređivanja

Ono što je nekoć bila marginalna filozofska ideja voluntarizma, koja proizlazi iz filozofa poput Nietzschea i ostalih novijih egzistencijalista, sada je vodeća ideja generacije „milenijalaca“ u SAD-u, upozorio je biskup.

Glavno uvjerenje te filozofije, danas široko prihvaćeno od strane mladih ljudi, je to da sloboda definira identitet.

„Moja sloboda dolazi prva, a ja zatim određujem srž toga tko sam i koji je smisao mog života. Sve se temelji na mojoj slobodi – moja seksualnost, moj rod, svrha mog života… Samo ja to određujem.“

Evangelizirati pak znači reći: „Tvoj život ne ovisi o tebi. Ne pripada tebi.“

„Sjetite se ekstatičnog iskaza sv. Pavla: Više ne živim ja, već Krist živi u meni. Kada te obuhvati moć Isusa Krista, tvoja mala ego-drama postaje poprilično nebitna.“

Biskup je zatim predstavio tri prilike za evangelizaciju utemeljene na trima transcendentalnim vrijednostima: istini, dobrom i ljepoti.

Prva prilika: inteligentna istina

Biskup je publici empatično rekao: „Mrzim pojednostavljeno katoličanstvo. Što pod tim mislim? Takvo katoličanstvo stavlja veliki naglasak na površno, na katoličanstvo slogana i pozitivnih misli. Mi smo pametna religija. Kada katoličanstvo ne predstavljamo na pametan način, ljudi otpadaju od vjere.“

Biskup je posebno potaknuo katehiste, apologete i evangelizatore da se opreme s dobrim razumijevanjem barem jednog velikog argumenta za postojanje Boga. Upozorio je na to da mladi ljudi često nemaju čvrsto razumijevanje Boga koje bi nadišlo ideju neodređenog i nebitnog božanstva.

Biskupov omiljeni argument utemeljen je na kontingenciji i ograničenju prirodnih bića i tvrdi da egzistencija proizlazi od Boga i da sve na svijetu svoje postojanje dobiva od njega jer se ništa nije stvorilo samo.

„Bog o kojem ja pričam uzdržava cijeli stvoreni svijet u svakom trenutku, kao što pjevač održava pjesmu. Neprekidno stvaranje – to je Bog o kojem velika Crkva govori i kojeg moramo prenijeti našim mladima.“

Druga prilika: dobrota radikalnih kršćana

Biskup je Barron primijetio da se dobrota kršćanskog života, kada je on prihvaćen u potpunosti i radikalno, ističe u svijetu.
Kao najbolji primjer toga u 20. stoljeću istaknuo je Majku Tereziju, koja je svijet evangelizirala radikalnim svjedočanstvom dobrote i nediskriminirajućom brigom za druge.

Kroz cijelu povijest Crkve, kroz svece poput Benedikta, Dominika i Franje, dobrota i radikalnost kršćanskog života zadobivale su pažnju svijeta, napomenuo je biskup.

„Moramo povratiti ono što su ovi veliki sveci otkrili – taj divni, radikalni oblik kršćanskog života. Kada je on javno življen, evangelizira.“

Treća prilika: autentična ljepota

Biskup je kao najbolje mjesto za početak evangelizacije predložio autentičnu, objektivnu ljepotu vjere.

Istaknuo je da ne govori o onom što je subjektivno zadovoljavajuće poput čikaške pizze.

„Objektivno vrijedno i lijepo nije nešto takvo. To je nešto toliko intrinzično dobro i lijepo da nas obuhvaća, zaustavlja usred kretanja – nešto zvano ‘estetičko uhićenje’.

To je dobro mjesto za početak evangelizacije jer se vodi onim jednostavnim principom – pokaži, ne govori.“

„Samo pokažite ljudima ljepotu katolicizma. Pokažite im katedrale, Sikstinsku kapelu, sestre Milosrdnice na djelu. Nemojte im govoriti što trebaju misliti i kako se ponašati. Pokažite ljepotu vjere jer ona ima evangelizacijsku moć.“

Nema ništa ljepše od umiranja i uskrsnuća Isusa Krista, izjavio je biskup pritom napominjući da apostoli u Novom zavjetu to pokazuju s hitnošću koja „grabi za ramena“.

„To su ljudi koji su bili zahvaćeni nečim toliko moćnim i neodoljivim da su htjeli prodrmati svijet i reći mu za to.“ Biskup je dodao: „Moramo biti ispunjeni istim takvim entuzijazmom kad je u pitanju ljepota naše vjere.“

Na kraju je biskup Barron zaključio: Da, suočavamo se s preprekama, ali sveci su uvijek voljeli dobru borbu i trebali bismo ju voljeti i mi, jer idemo naprijed s tom velikom istinom, dobrotom i ljepotom Isusa Krista.“

Mary Rezac | www.catholicnewsagency.com

Prijevod: Dubravka Sertić | Bitno.net