1. Ozbiljnost. – Okani se toga prenemaganja i koketnoga ili djetinjastog ponašanja. – Neka tvoje vanjsko držanje bude odraz mira i reda tvojega duha.

2. Nauči se reći “ne”.

3. Ne kori dok osjećaš gnjev zbog počinjene pogreške. Pričekaj do sljedećega dana ili još dulje. – A onda, miran i pročišćene nakane, ne propusti ukoriti. – Više ćeš postići jednom srdačnom riječi nego li nakon tri sata prepirke. – Ublaži svoju ćud.

4. Odstrani od sebe te nekorisne misli koje ti, u najmanju ruku, uzrokuju gubitak vremena.

5. Ne ostavljaj svoj posao za sutra.

6. Ne zapadaj u onu bolest karaktera kojoj su simptomi nedostatak odlučnosti za bilo što, lakoća na djelu i na riječi, nepromišljenost… jednom riječju, lakoumnost.

7. Ne raspravljajte. – Iz rasprave ne običava izići svjetlo jer ga gasi strast.

8. Ne troši svoju energiju i svoje vrijeme, koji su ti od Boga, nabacujući se kamenjem na pse što po putu laju na tebe. Prezri ih.

9. Sukobljavaš se s karakterom ovoga ili onoga… Treba biti tako: nisi zlatnik koji se svakome sviđa. Kada bi tvoj karakter i karakter onih koji s tobom žive bio sladunjav i mekan poput meringe, nikada se ne bi posvetio.

10. Nikada ne želiš “doći do dna istine”. – Jedanput zbog pristojnosti. Drugi put – najčešće – da ne bi imao neugodnosti. Koji put da ih ne prouzročiš. A uvijek zbog kukavičluka. Tako, dok se budeš bojao doći do kraja, nikada nećeš biti čovjek sa stavom.

Tekst je preuzet iz knjige “Put”, o kojoj više možete saznati na poveznici ovdje.