Ne znam koliko smo svjesni da se u Novom zavjetu vrlo često spominju Isusove riječi: „Ne bojte se!“ U brojnim situacijama Isus poziva na mir i hrabrost. Već je anđeo govorio Josipu u snu, Zahariji kod najave Ivanova začeća i rodenja, Mariji kod navještenja: „Ne boj se!“ Kao da im je želio pretočiti u srce hrabrost i sigurnost: „Ovo što se događa Božje je djelo i smijete u to ugraditi svoj život, svoje sposobnosti i svoje nade“. Šimunu Petru Isus će reći kod čudesnog ribolova: „Ne boj se, od sada ćeš loviti ljude!“ (Lk 5,10). Nadstojniku će reći: „Ne boj se, samo vjeruj!“ (Mk 5,36). Isto govori i mnogima koji mole za zdravlje u svojoj bolesti ili u bolesti nekoga od najmilijih; u oluji na moru ili u času dok Petar tone u vodu jer njegova vjera nije izdržala tešku provjeru hodanja po vodi. Uvijek isti poziv: „Ne bojte se!“

Imamo toliko strahova u sebi. Često se bojimo. Kako bi nam i danas trebala Isusova riječ ohrabrenja! Bojimo se sutrašnjega dana umjesto da mu se radujemo; bojimo se ljudi, umjesto da ih ljubimo. U strahu nema ljubavi. Bojimo se neugodnih iznenađenja i zatvaramo se u svoje stanove da nam nitko ne bi ugrozio ovo malo prostora mira za koji mislimo da ga imamo. Bojimo se da nam netko ne provali u kuću i da nam ne odnese novac ili drugo što nam je potrebno. Stalno smo u nekom strahu. Isus uvjerava svoje učenike i govori: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10,28).

Doduše, mi se više bojimo za svoje materijalne stvari i za svoje tijelo, nego za dušu, za srce, za savjest. U tome i jest izvor našeg neprestanog straha i tu nema lijeka. Istom kada nam bude stalo do onog bitnoga, do zdravlja duše, čistoće srca, do poštene savjesti, otkrit ćemo da nam želju za dobrim, za poštenjem i za sebedarjem u ljubavi nitko ne može niti oteti niti ugroziti.

Osobito se ističe Isusova riječ ohrabrenja u uskrsnim evanđeljima. Kod svojih ukazanja ženama i apostolima Isus opet ponavlja svoj „Ne bojte se!“ Međutim, kod Isusa ta je riječ povezana i s drugom, daleko važnijom: „Ne bojte se! Ja sam!“ To znači: „Ja sam tu, ja sam s vama, ja sam živ i prisutan u svim vašim mislima i i tjeskobama, u vašim prazninama i strahovima. Ja sa za vas i s vama. Ne bojte se!“ Taj Isusov „Ne bojte se! Ja sam!“ znači zapravo sigurnost što je osjeća dijete kada mu očeva ruka pokazuje da nije samo i da se može prepustiti snazi i ljubavi očevoj. To je sigurnost bolesnika koji u očima liječnika čita iskrenu brigu i nesebičnu ljubav, to je mir u očima raskajanog grešnika koji je u svećenikovoj blagosti i odrješenju otkrio neizrecivu ljubav Božju. Te nam Isusove riječi žele darovati više sigurnosti nego što je ima vojnik uz prokušanog vojskovođu i više bezbrižnosti nego što je imaju djeca uz najboljega oca i majku.

Ta sigurnost proizlazi iz tajne Isusove prisutnosti. On nas uvjerava da je snagom svoga uskrsnuća postao na neizreciv način prisutan, da nema više granice njegovoj nazočnosti, budući da je novim načinom svoje uskrsne egzistencije prevladao sva ograničenja što ih nama ljudima postavljaju zakoni prostora i vremena. Uskrsnuli je Krist iznad svega toga. Prema uvjerenju evanđelja, prema izvještaju očevidaca, prema dubokoj vjeri i radosti apostola, Isus je sada prisutniji nego prije. A dar je uskrsnuća činjenica da na njegovu prisutnost više nitko ne mora čekati, budući da je jednako prisutan u svakom vremenu, na svakom mjestu, u svim okolnostima i u svakom čovjeku. Svatko ga može osjetiti i kušati. Dovoljno je vjerom se otvoriti toj prisutnosti. On je tu, zauzeto, istinski, sa svom silom svoje ljubavi.

Zaista, ni u ovom danu, ni u svim drugim danima, poštovani čitatelju, ne boj se!

Gornji tekst je izvadak iz knjige Zvjezdana Linića “Riječ za dobar dan”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.