Život se sastoji od neprestanog čekanja, iščekivanja. To je naša temeljna situacija. Naši su nas roditelji iščekivali kao svoju djecu; kao djeca sanjali smo o tome da što prije odrastemo; mladi čekaju na punoljetnost, na dob kada će moći preuzeti odgovornosti; mladi odrasli čekaju na prijatelja, prijateljicu, na pismo, na ljubljenu osobu; mi kao odrasli čekamo na radost, sreću, društvo, priznanje, plaću, godišnji odmor; a svi skupa, i kad toga nismo svjesni, čekamo starost i smrt.

Međutim, ne ostvaruju se uvijek mnogobrojna naša iščekivanja. Roditelji su možda očekivali dječaka, a došla je na svijet djevojčica. Mladi ljudi postanu punoljetni, proslave svoj 18. ili 21. rođendan, a ništa se bitno nije promijenilo. Čovjek je odrastao, a tek onda bi često želio vratiti se i na bolji način proživjeti iskustva djetinjstva, mladosti. Koliko puta uzalud čekamo na neki telefonski poziv, na pismo? Koliko puta uzalud čekamo osobu s kojom smo se dogovorili za susret?

Naša je muka i u tome što mi često čekamo sasvim određene stvari, a ono što dođe ne odgovara našim očekivanjima. Tako se događa da umjesto sreće koju očekujemo iskrsne neka briga, umjesto društva za kojim čeznemo ostajemo u osamljenosti, a naše se očekivanje pretvara u razočaranje. Tada se Čovjek prepušta svim i svakakvim stvarima, popušta pred reklamama i zadovoljava svoje potrebe kako mu ih nameće okolina. U biti ipak nije sretan.

Ono što mi istinski trebamo ne leži u novcu. Nama su potrebni istinski duboki ljudski susreti. U danima koji dolaze, a povezani su s blagdanom Božića, može se dogoditi da, uza svu brigu da nam Božić bude kako treba, zaboravimo dočekati Iščekivanoga, Isusa. U djetetu u jaslama ne vidimo više znak novoga rođenja, životne radosti.

Vrijeme došašća u kojem se nalazimo ponovno nas stavlja pred pitanje: kakva su naša iščekivanja, naše nade? Međutim, za kršćane bi istinsko ostvarenje došašća moglo biti ono evanđeosko: da se daleko više brinemo oko toga da otkrijemo i ispunimo očekivanja drugih, i da ne inzistiramo na ispunjenju vlastitih očekivanja.

To je ono što je Isus učinio. On je čitavim svojim bićem ušao u sudbinu drugih ljudi. Njegov se život nije sastojao u tome da za sebe nešto iščekuje, nego neprestano u tome da ispuni očekivanja Očeva, i da ispuni očekivanja čovječanstva. Pripravimo se da tog Isusa prepoznamo u jaslicama i da ga životom slijedimo!

fra Zvjezdan Linić

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića Iz dana u dan u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!