Dok prolazimo nekim svetim mjestom, svetištem, dok se približavamo nekoj slici sveca ili svetog čovjeka, liku Majke Božje ili nekoj kapeli, često možemo vidjeti kako vjernici vole na tim mjestima moliti. Zaustavljamo se na tim mjestima jer želimo Bogu po zagovoru svetih upraviti svoje molitve.

Najčešće su to naše konkretne molbe, različite nakane. Imamo na to i pravo. Isus nas ohrabruje da tražimo i naći ćemo, da ištemo i primit ćemo, da kucamo i otvorit će nam se. Tako ohrabreni usuđujemo se mnogo toga oblikovati u molitvu prošnje. Na tim istim mjestima nalazimo potom i znakove zahvalnosti. To znade biti cvijet pred raspelom ili drugim svetim likom, a često su to i drugi znakovi. Posebno se ističu pisani znakovi zahvalnosti. Urezane u kamen ili ispisane na kamenim pločama često možemo na tim mjestima čitati različite formulacije ljudske zahvalnosti.

Vjernici rado zahvaljuju za ono što su dobili, za uslišane molitve. Primljeni dar, zadobivena milost vjernika potiče na zahvaljivanje. Takva pisana zahvaljivanja često su vrlo lijepa i prolaznike potiču na razmišljanje i molitvu. Ipak, koji put pitam se o smislu molitve. Nisu sve naše molitve uslišane. Barem ne onako kako smo to mi molili. Isus nas često potiče da tražimo najprije Kraljevstvo Božje, a sve će nam se ostalo nadodati. Uvjerava nas da nam je Bog Otac i da on dobro zna što nam treba. Uvjerava nas da je Bog bolji Otac od bilo kojeg zemaljskog oca, da je vjerniji prijatelj od bilo kojeg zemaljskog prijatelja.

Isus nas uči kako nijedna naša molitva nije uzaludna. Svaka dopire do prijestolja Božje ljubavi. To onda znači da je svaka molitva uslišana, samo nije svaka onako uslišana kako smo to mi naručili. Kad bismo imali potpuno povjerenje u Isusovu riječ, kad bismo stvarno vjerovali da nam je Bog Otac, znali bismo zahvaljivati i onda kada se nešto nije dogodilo kako smo mi htjeli. Vjerovali bismo da je najbolje onako kako to Bog hoće i prihvatili bismo otvorena srca njegovu volju. Zato bih često tako rado htio vidjeti na takvim mjestima pored redovitih natpisa koji govore o tome da je netko primio traženu milost, i natpise koji će govoriti: “Bože, hvala ti što mi nisi dao kako sam ja molio!”; ili: “Hvala ti što se nije ispunilo ono što sam ja htio!” Jer, i kad nam ne da kako mi želimo, Bog nam se zapravo dariva. On uvijek bolje zna od nas. A Bog je ljubav.

Ne moramo sve razumjeti, ali smijemo Bogu za sve zahvaljivati. Posebno oslobađa srce molitva zahvaljivanja u časovima kada nije sve onako kako smo to mi željeli.

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića Iz dana u dan u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!