Kao iznimno nadarena, dubokoumna njemačka filozofkinja, kao stručnjakinja za svetog Ivana od Križa i njegovu teologiju patnje, kao časna sestra karmelićanska i kao žrtva Auschwitza, Edith Stein bila je na jedinstvenu položaju da razumije značenje Holokausta. Što je još važnije, prosvjetljenje našega uma kako bismo razumjeli Božje putove dolazi od svjetla Duha Svetoga, koji postaje sve dostupniji kako se osobna svetost i molitve produbljuju. Edith Stein isticala se kao jedinstvena po svojoj svetosti i sabranosti u molitvi, čak i kao karmelićanska i čak (i osobito) kao zatvorenica na putu prema sigurnoj smrti u Auschwitzu.

Od početka nacističkog preuzimanja Njemačke 1933. godine vidjela je što se događa Židovima u svjetlu križa. Tijekom svete ure u karmelićanskom samostanu u Kolnu dobila je sljedeće prosvjetljenje:

„Razgovarala sam sa Spasiteljem kako bih mu rekla da sam shvatila da se upravo njegov križ sada postavlja na židovski narod, da rijetki koji to razumiju imaju odgovornost nositi ga u ime svih, i da sam ja spremna to učiniti ako mi on samo pokaže kako. Napustila sam bogoslužje s dubokim nutarnjim uvjerenjem da me čuo, ali potpuno nesigurna u to što će ‘nositi križ’ značiti za mene.” 1

Ona je vidjela i osobit odnos između onoga što se događalo židovskome narodu i njihova odbacivanja Isusa. Na dan kada je saznala za spaljivanje sinagoga dala je ovu primjedbu (kasnije tiskanu u mjesečniku benediktinske opatije iz Beurona, gdje je opat Walzer bio njezin duhovni vođa):

„To je sjena križa koja pada na moj narod! Oh, kada bi samo shvatili! To je ispunjenje prokletstva koje je moj narod zazvao sam na sebe!”2

Osim značenja koje je Holokaust imao za sve Židove, ona je vidjela posebnu ulogu za sebe. Time što je bila i Židovka i katolkinja, potpuno se identificirala i sa Židovima po krvi i s Crkvom po vjeri, te je stoga mogla na jedinstven način prinijeti patnje Židova na Kristov križ. Osjećala je da je osobito važno da nekoliko stradalnika koji su svjesni značenja žrtve prenesu tu svijest svima:

„Shvatila sam križ kao sudbinu Božjega naroda, koji je postajao očit u to vrijeme (1933.). Osjetila sam da oni koji razumiju Kristov križ trebaju taj križ uzeti na sebe u ime svih… Pod križem sam shvatila sudbinu Božjega naroda.”3

U toj se ulozi usporedila s kraljicom Esterom, koja je također ponudila svoj život kralju kako bi spasila svoj (židovski) narod:

“Čvrsto vjerujem da je Gospodin prihvatio moj život kao žrtvu za sve. Važno mi je zadržati kraljicu Esteru na umu i sjetiti se kako je bila odvojena od svoga naroda samo zato da bi ga mogla zagovarati pred kraljem. Sama sam doista siromašna i nevažna malena Ester, no tješi me činjenica da je Kralj koji me izabrao beskrajno blag i milosrdan.”4 

S tom svijesti predala se Bogu kao žrtva u svojoj posljednjoj oporuci napisanoj 1939.:

,,S radošću unaprijed prihvaćam smrt koju mi je Bog namijenio, u savršenoj poslušnosti njegovoj presvetoj volji. Neka Gospodin prihvati moj život i smrt na Čast i slavu njegovu imenu, za potrebe svoje svete Crkve, posebno za očuvanje, posvećenje i konačno usavršenje našega svetog reda, a osobito za Karmel u Kolnu i Echtu, za židovski narod, da Gospodin bude primljen od svojih i da njegovo kraljevstvo dođe u slavi, za oslobođenje Njemačke i mir na cijelome svijetu i, na kraju, za svu moju rodbinu, živu i mrtvu, i za sve koje mi je Bog dao, neka nitko od njih ne bude izgubljen.”5 

Ta konačna oporuka odjeknula je u njezinim posljednjim riječima, koje je rekla svojoj sestri Rosi6 dok su ih čuvari SS-a vodili iz njihova samostana u Auschwitz:

„Hajde, idemo za svoj narod.”7 

Njezinu nakanu „da Gospodin bude primljen od svojih” ponovio je papa Ivan Pavao II. tijekom njezine kanonizacijske Mise za novu sveticu:

„Bože otaca naših, doveo si svetu mučenicu Terezu Benediktu od Križa, Edith Stein, do poznavanja tvoga raspetoga Sina, i pozvao si je da slijedi njegov primjer u smrti. Po njezinim molitvama, dovedi sve da prepoznaju svoga Spasitelja u raspetom Kristu i po njemu da dođu do gledanja tvoje slave.”8

Edith Stein temeljila je razumijevanje vlastite sudbine kao i Holokausta na svome poznavanju Znanosti križa (naslov njezine posljednje knjige, napisane neposredno prije njezina uhićenja i deportacije u Auschwitz). Kada je tražila da uđe u samostan u Kolnu rekla je nadstojnici da je jedan od njezinih razloga taj da nam „ljudska djela ne mogu pomoći, nego samo Kristova patnja. Moja je želja da sudjelujem u njoj.”9 Mnogi njezini spisi promišljaju otkupiteljsku vrijednost patnje, križa:

„Preuzevši ljudsku narav, Krist je postao sposoban trpjeti i umrijeti. Njegova Božanska narav, koju ima od vječnosti, dala je beskonačnu vrijednost i otkupiteljsku moć njegovoj patnji i smrti. Kristova patnja i smrt nastavljaju se u njegovu mističnom tijelu i u svakome od njegovih udova. Svaka osoba mora trpjeti i umrijeti. A ako je ona živi član Kristova Tijela, onda njezina smrt i patnja stječu otkupiteljsku snagu po Božanskoj naravi Glave. U svjetlu otajstva otkupljenja, [to] je krajnji razlog postojanja. Oni koji su sjedinjeni s Kristom, dakle, nepokolebljivo će ustrajati čak i u tamnoj noći subjektivnog osjećaja da je Bog daleko i da nas je napustio… Put Sina Božjeg jest doći do uskrsnuća po patnji i križu. Doći do uskrsne slave sa Sinom Čovječjim po patnji i križu također je put za svakoga od nas i za cijelo čovječanstvo.10 

Jednom članu karmelićanskog reda napisala je:

„Osoba može steći scientia crucis (znanje križa) samo ako je duboko iskusila križ. U to sam bila uvjerena od prvoga trenutka pa sam svim srcem rekla: ‘Ave, Crux, Spes Unica’ (‘Zdravo križu, naša jedina nado’).”11 

Papa Ivan Pavao II. u svojoj je kanonizacijskoj propovijedi pohvalio njezino razumijevanje križa:

„Kristov križ! To drvo križa koje uvijek cvjeta i dalje donosi nove plodove spasenja. To je razlog zbog kojega vjernici s povjerenjem gledaju u križ i crpe iz njegova otajstva ljubavi hrabrost i snagu da hodaju vjerno stopama raspetoga i uskrsloga Krista… Edith Stein rječit je primjer za to… Mogu svečano predstaviti tu uglednu kćer Izraelovu i vjernu kćer Crkve kao sveticu cijelome svijetu. Dajmo slavu Bogu za ono što je postigao u Edith Stein.

Kroz iskustvo križa, Edith Stein uspjela je otvoriti put za novi susret s Bogom Abrahama, Izaka i Jakova, Ocem Gospodina našega Isusa Krista. Vjera i križ pokazali su se nerazdvojni s njom. Nakon što je dozrela u školi križa, našla je korijene na koje je bilo spojeno drvo njezina života. Shvatila je da je za nju vrlo važno da ‘bude kći izabranoga naroda i da pripada Kristu, ne samo duhovno nego i po svojoj krvi…’. Neka nam nova svetica bude primjer u našoj predanosti da služimo slobodi, u našoj potrazi za istinom. Neka njezino svjedočanstvo stalno jača most međusobnog razumijevanja između Židova i kršćana.

Sveta Terezo Benedikta od Križa, moli za nas! Amen.“12

Da bismo mogli potpuno razraditi značenje koje je sveta Edith Stein vidjela u Holokaustu trebali bismo imati udjela u dubini njezina razumijevanja, što je nemoguće. No, jasno je da je u njemu vidjela aspekt otkupiteljske patnje, otkupljenja za židovsko odbacivanje Krista. Vidjela je u njemu otkupiteljsku vrijednost za otkupljenje cijeloga svijeta. Vidjela je osobitu vezu između svoje žrtve i posebne milosti potrebne za obraćenje Židova. U tome svjetlu, vjerojatno nije nevažno što je nestala u vlaku koji je u cijelosti bio popunjen krštenim Židovima. 13

Gornji tekst je izvadak iz knjige Roya H. Schoemana “Spasenje dolazi od Židova”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Herbstrith,Waltraud, Edith Stein, Ignatius Press, San Francisco, 1992., str. 119.
  2. Izvorni citat preuzet iz benediktinskog mjesečnika Erbe und Auftrag, izdavača opatije Beuron, citirano u Herbstrith, Never Forget, str. 111.
  3. Program prigodom kanonizacije svete Edith Stein (Vatikan, 11. listopada 1998.), str. 30 (ponovni prijevod izvornika).
  4. Herbstrith, Edith Stein, str. 162.
  5. Isto, str. 168-169.
  6. Rosa je živjela u samostanu i radila kao „sestra vratarica“, ali formalno nije bila članica zajednice zbog političke situacije.
  7. Herbstrith, Edith Stein, str. 180.
  8. Kanonizacija blažene Tereze Benedikte od Križa Edith Stein, Kanonizacijska knjižica, Vatikan, 11. listopada 1998., str. 131. Tereza Benedikta od Križa bilo je ime koje je Edith Stein uzela kada je ušla u posvećeni život.
  9. The Hebrew Catholic (Židovski katolik), Udruga židovskih katolika, Ypsilanti, Michigan, br. 70, svibanj-lipanj i rujan-listopad 1998., str. 18.
  10. Isto, str. 22.
  11. Isto, str. 19.
  12. Isto, str. 55.
  13. Herbstrith, Edith Stein, str. 187.