Moramo uvidjeti da kad nekome praštamo, toj osobi na neki način činimo dobro (jer joj opraštamo dug), ali zapravo, prije svega, činimo dobro samima sebi: Vraćamo si slobodu koju smo zbog zlopamćenja i osvetoljubivosti mogli izgubiti.

Slobodu nam mogu otuđiti prejake emocionalne veze, ovisnost o nekoj osobi koju previše (i na loš način) volimo i koja nam postaje toliko potrebna da gubimo dio svoje samostalnosti. Odbijanje praštanja, baš kao i emocionalna ovisnost, vezuje nas uz osobu na koju se ljutimo i otuđuje nam slobodu. Jednako smo ovisni o osobama koje mrzimo kao i o osobama koje pretjerano volimo. Kad pothranjujemo zlopamćenje prema nekoj osobi, ne prestajemo misliti na nju, obuzeti smo negativnim osjećajima koji nam oduzimaju velik dio energije, toliko smo se „uložili” u taj odnos da psihološki i duhovno nismo raspoloživi za ono što trebamo živjeti na drugim područjima. Zlopamćenje uništava žive snage osobe kod koje je na djelu i čini joj mnogo zla. Kad zbog nekoga trpimo, spontano dobro pamtimo pretrpljeno zlo, kao da je to “račun” koji ćemo pokazati kad dođe vrijeme kako bi nam ta osoba platila što na je dužna. Ne shvaćamo da su nam ti namnoženi računi otrovali život. Mudrije je oprostiti sve dugove, na što nas poziva Evanđelje. Zauzvrat će nama sve biti oprošteno i srce će nam biti slobodno.

Svi smo iskusili da nam zlopamćenje oduzima objektivnost prema nekoj osobi. Vidimo je u mračnim bojama i nismo otvoreni za ono pozitivno što bi nam ona mogla donijeti, bez obzira na to što nam nešto u njoj uzrokuje patnju.

Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti

Jedna od najljepših stranica iz Evanđelja o pozivu na praštanje ulomak je iz Lukina evanđelja, 6, 27-38. Isplati se pročitati neke dijelove jer je to bitan tekst koji nas treba voditi u našem odnosu prema drugima.

Ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.

Ovo su vrlo zahtjevne riječi, ali tu zahtjevnost bismo trebali shvatiti kao predivan “dar” koji nam Bog nudi. Bog daje ono što zapovijeda, što znači da ovaj tekst sadrži obećanje da Bog može preobraziti naše srce i učiniti nas sposobnima ljubiti ljubavlju poput njegove.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jacquesa Philippea “Unutarnja sloboda”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.