Rođenje Blažene Djevice Marije

Kao i drugi stariji marijanski blagdani, i ovaj svoje korijene nalazi u slavljima Crkve u Jeruzalemu gdje i Jakovljevo protoevanđelje smješta Djevičino rođenje, a narodna predaja njezino rodno mjesto smješta u blizinu Betsaide. Naime, tu je u petom stoljeću podignuta i crkva posvećena 8. rujna, na dan kada se i slavi današnji blagdan, piše na stranicama Zagrebačke nadbiskupije.

Čini se i da je datum 8. rujna povezan s kalendarom, Menologium Basilianum, koji je prve dane rujna označavao kao početak crkvene godine. U tom kontekstu, Marijino rođenje protumačeno je kao novi početak, poput jutarnje zvijezde koja najavljuje Sunce pravde. Prvi dokument koji sa sigurnošću potvrđuje slavlje ovog blagdana je himan Romana Melodista (+ 556.) koji pjeva o rođenju Djevice.

Prva svjedočanstva slavlja blagdana na Zapadu nalazimo u kalendaru iz petog stoljeća. U tom istom razdoblju blagdan se već slavio u Rimu jer ga je papa Sergio I. (687.-701.) obogatio procesijom poput one na Svijećnicu, Navještenja i Uznesenja. Ovaj je blagdan također uvršten i među one koji se nalaze u Gracijanovom dekretu (dvanaesto stoljeće) i tako je i ostalo sve do reforme kalendara pape Pia X. 1911. godine. Zanimljivo je i napomenuti kako je upravo datum ovog blagdana u devetnaestom stoljeću utjecao i na datum slavlja svetkovine Marijina bezgrešnog začeća, koji se prvotno slavio 9. prosinca, a zatim 8. prosinca, odnosno točno devet mjeseci nakon rođenja, kao što se i Isusovo rođenje slavi točno devet mjeseci nakon Navještenja.

Likovni prikaz spomendana

Kao i samo slavlje blagdana Rođenja Marijina, tako i njegov ikonografski prikaz svoje korijene ima u Jakovljevu protoevanđelju. Liturgijsko slavlje zacijelo je već postojalo u Bizantu početkom petog stoljeća, a u Rimu krajem istog stoljeća. Vjerojatno da je i detaljan ikonografski prikaz Marijina rođenja također postojao već u 5. stoljeću, o čemu svjedoči i jedan stup na ciboriju u crkvi svetoga Marka u Veneciji, carigradskog podrijetla. Sliku Rođenja nalazimo i u Kapadociji (deseto stoljeće), u minijaturama Menologia Bazilija I. (deseto stoljeće), te u Dafnama (jedanaesto stoljeće).

U bizantskim priručnicima događaj je opisan na sljedeći način: „Kuća. Sveta Ana, starija žena, leži na krevetu i naslonjena je na jastuk. Iza nje podržavaju je dvije djevojke, dok treća maše lepezom. Jedna žena donosi hranu, a druga pere novorođenu Djevicu, a druge ljuljaju dijete u kolijevci“. Isti motivi nalaze se i na Zapadu; realističko slikarstvo petnaestoga stoljeća obogaćuje prizor prema suvremenim običajima. U šesnaestom stoljeću pojavljuju se anđeli iznad Djevice, uzdižući tako sam događaj od narativne slike do događaja koji pripada Božjem planu.