KORISNI KORACI ZA RAZLUČIVANJE
Zašto ne možete otkriti svoj životni poziv
Jeste li vi ona vrsta osobe koja misli: „O, sve će se to posložiti! Nešto će se već pojaviti.” Nažalost, taj je stav nekada izlika da se ne pozabavimo svojim pozivom. Kako kaže jedna izreka: „Ne molite Boga da vodi vaše korake ako niste voljni pomicati svoje noge!”
Jedna od velikih radosti mog učiteljskog poziva jest gledati kako moji učenici postaju svjesni tko ili što žele postati. Kada konačno izreknu tu odluku da žele postati inženjeri, dizajneri, studenti ili naučnici, veoma često vidim mješavinu sabranosti, uzbuđenja, nestrpljivosti i odlučnosti na njihovim licima, i znam da je moj posao – barem donekle – obavljen. Spremni su krenuti dalje.
No za mnoge učenike postoji stvarna borba kako bi razumjeli svoje mjesto u životu. Čine se kao da su bez korijena, nemirni i nesigurni u sebe i svoje talente.
Ti učenici mnogo više od ostalih izazivaju osjećaj očinskoga suosjećanja i želju da im se pruži kakva pomoć i usmjerenje. To osjećam i kada čujem mlade katolike kako govore o borbi da pronađu svoje zvanje, i zato želim ponuditi nekoliko konkretnih točaka za razmišljanje onima među vama koji osjećaju sličnu zbunjenost i manjak smjera u životu.
Sedam razloga zašto se borite da otkrijete svoj poziv:
1. Zbunjuje vas riječ „poziv”
Odnosi li se to na odabir braka ili redovničkoga života? Karijeru? Neku specifičnu zajednicu ili društveno djelovanje? Primjenu talenata ili vještina? Znači li to općenito u nekom smislu „što bih to ja smisleno trebao učiniti sa svojim životom”? Dopustite da predložim dva načina razmišljanja o tome, prvi kao o svetome pozivu, a drugi kao o svjetovnome pozivu.
Sveti poziv:
Ta riječ dolazi od latinske riječi vocātiō, što znači „zov” ili „poziv”. To je riječ koja u sebi nosi značenje, obavezu i predanje. U ovome specifičnome kontekstu Crkva prepoznaje brak, posvećeni samački život, redovnički život i svećenički život kao četiri poziva. Ovo donekle sužava stvar, no uzmite u obzir kako za vas kao katolika postoji očekivanje da ćete završiti u jednome od ova četiri zvanja! To je dio svetoga Božjega plana! To vas može uplašiti, ili vam dati nadu i samopouzdanje, ali u oba slučaja radi se o nečemu o čemu se mora ozbiljno razmisliti. Primjećujete da nema opcije „uživanja u blaženome samačkome životu neženje ili društvenoga leptira”… Za svakoga od nas na ovome svijetu postoji specifična uloga, a vaš je zadatak otkriti koja je vaša.
Svjetovni poziv:
Odnedavno se korištenjem riječi „poziv” počelo opisivati primjenu naših talenata i sposobnosti u specifičnoj karijeri. Zato čujemo izraze „strukovna obuka” ili „strukovne kvalifikacije”. No iako vas može snažno privlačiti mogućnost da svoje posebne darove iskoristite u specifičnoj profesiji, uvijek postoji mogućnost da se to s vremenom promijeni, kako se vaš život i interesi mijenjaju. Znači da to nije poziv u strogo svetome, doživotnome smislu. Postoji i opasnost da ležerna zamjena mjesta riječi „karijera” i „poziv” prouzrokuje to da prenaglasite svoj posao nauštrb svojega pravoga profesionalnog poziva.
Dopustite da navedem još dvije točke za razmišljanje. Prvo, sveti poziv možemo shvatiti kao stanje ispražnjavanja sebe u iščekivanju budućega ispunjenja, a svjetovni poziv kao stanje samoispunjenja s ciljem trenutnoga, ali prolaznoga zadovoljstva. Drugo, dobro je prisjetiti se da Katekizam Katoličke Crkve govori o ljubavi kao o temeljnome i urođenome pozivu svakoga ljudskoga bića. To bi trebalo radikalno promijeniti kako vi vidite što je čovjekov pravi poziv. To nije toliko potraga za samoispunjenjem, koliko potraga za specifičnim načinom na koji vas je Bog pozvao ljubiti.
2. Previše se uznemirujete oko otkrivanja svojega poziva
Nekoliko godina ne hodate ni s kime? Čini vam se da vaša veza ne ide nikuda? Bili ste na toliko duhovnih obnova o razlučivanju zvanja da su vam sve postale gotovo iste, ali niste nimalo pametniji? Molite na tu nakanu svim svojim žarom, ali nema konkretnih odgovora? Čini vam se da su svi ljudi koji znate uredili svoj život, a vi još letite uokolo poput moljca privučena svjetlom žarulje? Muči vas tjeskoba da ste na sve zakasnili, ili da vaš život nema nekoga specifičnoga smisla?
Smirite se!
Stvarno, ozbiljno mislim. Opustite se.
Dobre se stvari događaju u tišini i odmoru. U ovome trenutku dok pišem, kroz prozor gledam svoj vrt. Nakon dugih mjeseci zime sve izgleda mrtvo. Nisam ništa radio u njemu još od listopada, ali znam da znoj i težak napor koji sam prije uložio zahtijeva razdoblje odmora i nešto nezgodnoga zimskoga sazrijevanja kako bi kasnije bilo plodova. No pažljiviji pogled otkriva neke male, neizbježne, vesele znakove proljeća. A sjećam se i vremena kada sam odlučio da ću odustati od primamljive i frustrirajuće romantične utrke i čekati da mi Bog pokaže ženu kojom ću se oženiti. Nakon tihoga i blaženoga razdoblja odmora u vezama pojavile su se dvije predivne djevojke, a ja sam odjednom imao nezgodne blagoslove obilja, izbora i odluka.
Zašto onda ne biste neko vrijeme svjesno prestali s mukom razmišljati o budućnosti? Shvatite da ste se dovoljno brinuli za jedno razdoblje. Umjesto toga posvetite se sadašnjosti svojega svakodnevnoga života. Uživajte u svakodnevnim aktivnostima s ljudima oko sebe. Molite za druge, umjesto za sebe. Sjetite se da Bog ima na umu poziv za vas, i da bi možda htio malo prostora i vremena da ga može pripremiti!
3. Ne uznemirujete se dovoljno
S druge strane, jeste li vi ona vrsta osobe koja misli: „O, sve će se to posložiti! Nešto će se već pojaviti.” Nažalost, taj je stav nekada izlika da se ne pozabavimo svojim pozivom. Kako kaže jedna izreka: „Ne molite Boga da vodi vaše korake ako niste voljni pomicati svoje noge!” Svaki poziv zahtijeva odgovor, a taj odgovor je odluka da djelujemo ili ne djelujemo. Ako ste odabrali ne djelovati, vi zapravo izbjegavate poziv, i onda neće biti iznenađenje ako se ništa ne dogodi.
Zato se već jednom pokrenite i učinite nešto!
Kao ohrabrenje navest ću jedan od svojih omiljenih citata:
„Sve dok se čovjek ne obveže, prisutno je oklijevanje, prilika da se povučemo. Uzevši u obzir svako poduzimanje inicijative, postoji jedna temeljna istina: onoga trenutka kada se čovjek definitivno obveže, onda se i Providnost pokrene. Dogode se razne stvari koje pomognu, a koje se inače ne bi dogodile. Cijeli niz događaja proizađe iz odluke, i to u čovjekovu korist pokrene sve moguće i nemoguće nepredviđene događaje i susrete i materijalnu pomoć, o kojima čovjek nije mogao ni sanjati da će se dogoditi. Što god možete učiniti, ili sanjate da možete učiniti, počnite to. Hrabrost ima u sebi genij, snagu i čaroliju. Počnite sada.”
Volim taj citat zbog ideje da sami čin jednostavnoga počinjanja uzrokuje predivne, neočekivane ishode. Bog se pokreće kada se mi pokrenemo, i On se kreće na moćne načine. Zato pogledajte onu internetsku stranicu za samce katolike, prijavite se za duhovnu obnovu o razlučivanju zvanja, naručite neke dobre katoličke knjige o braku, redovničkome životu ili svećeništvu, informirajte se na internetu, orijentirajte svoj život prema pozivu. Ne brinite se ni trenutka o tome koji poziv odmah odabrati. Jednostavno započnite s time iskreno, pošteno, otvorenoga srca, i istražite koje su vam sve mogućnosti dostupne.
4. Vaša su očekivanja previsoka, ili previše ambiciozna
Kada sam pogledao u svoj dnevnik što sam ga pisao u mladosti, našao sam jednu dosta grandioznu izjavu – da sam siguran da sam predodređen učiniti nešto značajno, nešto što će me izdvojiti među mojim vršnjacima. Nisam bio siguran što je to, ali živio sam u velikom iščekivanju da će to biti neki veliki i iznimni događaj ili okolnost. Također sam očekivao neki karakterističan znak, nešto, ako hoćete, kao munju s neba, što bi osvijetlila put kojim trebam krenuti.
Naravno, to se nije dogodilo. Bog djeluje tiho i temeljito, i sada, u dobi od 41 godine shvaćam da su se moja očekivanja o pozivu poprilično ublažila. Shvatio sam da je odabir i življenje poziva nešto slično osmišljavanju vrta i radu u njemu: to traži ideale, posvećenost, napor, planiranje, vještinu, intelekt, nadahnuće, znoj, razgovore, nježnost, umjetnost, strast, strpljivost – i vrijeme. Naravno da će doći do specifičnoga trenutka kada ćete se doista odlučiti ili za brak, ili za redovnički život u celibatu, ali potpuna spoznaja i razumijevanje toga poziva pokaže se s vremenom. Činjenica da je to na početku našega putovanja prema pozivu skriveno od nas ne bi nas smjela odvraćati od truda, jer je u tome svemu neobično to da se ispunjenje u zvanju ne pronalazi na završnoj točki ili u nekoj konkretnoj spoznaji da ste konačno došli do mjesta gdje biste trebali biti. Ne, to se ispunjenje u potpunosti nalazi u procesu njegova otkrića, njegova poduzimanja, njegova razvoja i napredovanja svakoga dana.
5. Preplašeni ste jer poziv na celibat znači život bez bračnih odnosa
Ovome se ne želim rugati – to je posve opravdan strah. Bračni odnosi su prelijep, uzbudljiv, poseban dio toga tko smo, i mi čeznemo doživjeti intenzivnu bliskost koju oni donose. Dakle, ako ovako razmišljate, to znači da morate ozbiljno uzeti u obzir brak kao svoj poziv, ili da ozbiljno morate promijeniti svoje poglede na život u celibatu. Vaši strahovi o pozivu na celibat možda vas sprječavaju da uopće uzmete taj poziv u obzir. Zato, razgovarajte sa svećenikom, redovnicom, osobom koja živi posvećenim samačkim životom o njihovim borbama i radostima, o tome kako su se suočili s time brigama i kako su ih riješili, i kakav je osjećaj to konačno „apsolvirati”. (U isto vrijeme razgovarajte i s bračnim parovima o veoma stvarnim i prisutnim brigama u vezi sa življenjem ispunjavajućega spolnoga života u braku!) Nemojte svoje strahove nositi u sebi, ili ih se nikada nećete riješiti. A jednostavno razgovarati s nekime o životu u celibatu ne znači da će se to i dogoditi! To samo znači da ćete dobro analizirati svoj um i srce kako bi se pronašlo nezgodne stvari o kojima treba još razmisliti.
6. Nemate nikoga da vas vodi
Mnogi od mojih učenika nemaju dobroga mentora ili uzor da im pomogne na putu do prikladne karijere. To je žalosno, i često se pitam koliko njih je zato propustilo neke lijepe prigode da ostvare svoj potencijal. Često je sve što je potrebno samo to da im netko kaže: „Izgleda da imaš talent za to, jesi li razmišljao o tome?” Možda vaše borbe s razlučivanjem zvanja proizlaze iz slične zabrinutosti. Ima mnogo stvari koje sami ne možemo vidjeti i shvatiti jer na njih gledamo veoma subjektivno: „O, ja to ne mogu jer ja to ne znam raditi”, ili: „Ja to nikada ne bih mogao biti jer nisam dovoljno dobar.” Nekada je potreban samo objektivni pogled nekoga izvana, koga poznajemo ili poštujemo, kako bismo sebi dopustili da krenemo naprijed.
No što ako nemate takvu osobu? Onda skupite hrabrosti da nađete njega ili nju. Neka to bude po mogućnosti dobar i aktivan katolik, netko tko ima znanja i entuzijazma o svojoj vjeri, netko iz župe koga poštujete, neki nastavnik, svećenik, redovnik ili redovnica, ili netko iz katoličkoga bračnog savjetovališta. Pitajte mogu li ti pomoći kroz nekoliko mjeseci i razgovarati o načinima pristupa i otkrivanja tvojega poziva.
7. Niste sebi dopustili da u potpunosti iskusite život
Osim ako od malih nogu niste bili blagoslovljeni jasnim i izravnim Božjim pozivom, morat ćete proći kroz sve faze i iskustva mladenačkoga života kao i mi ostali: odgoj, obrazovanje, sportovi, hodanje, putovanja, kultura, posao – i sve neuspjehe i postignuća, patnju i uzbuđenja koja te stvari nose. Ta nas iskustva oblikuju kao pojedince, otvaraju nas za nova shvaćanja o sebi i svijetu oko nas, usmjeravaju nas na mjesta koja inače ne bismo izabrali. Mi u određenoj mjeri postajemo zbroj svih tih iskustava, i gotovo smo obavezni iskoristiti vrijeme i energiju mladosti kako bismo povećali taj zbroj što više možemo. Tada ćemo stići na prag svojega poziva sposobni reći – evo me, sa svom svojom puninom, spreman ponuditi sve što imam, sve što sam naučio, sve što sam postao, i biti u službi drugima. Inače bismo mogli u svoj poziv ući i dalje puni žaljenja ili zamjeranja što nisam imali priliku u potpunosti iskusiti život.
Da zaključim, volio bih vam navesti mudre riječi jednoga katoličkoga pisca, A. G. Sertillangesa. On smatra kako naš poziv zapravo proizlazi iz onoga u čemu doista uživamo, i da je sveti poziv jedini pravi put koji trebamo slijediti:
„Naše sviđanje, ako je usklađeno s našim temeljnim tendencijama i našim sposobnostima, odličan je sudac. […] Ako zadovoljstvo obilježava službe, i ako može poslužiti za klasifikaciju ljudi, ono može i otkriti naš poziv. No moramo to istražiti u dubinama u kojima su sviđanje i spontani impuls povezani s Božjima darovima i Njegovom providnošću.”
„Svi putovi osim jednoga loši su putovi za tebe budući da odstupaju od smjera u kojem se očekuje i zahtijeva da ćeš djelovati. Nemoj se pokazati nevjernim Bogu, svojoj braći i samome sebi tako što ćeš odbiti sveti poziv.”
Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić
Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.