Gospodin se udostojao da vidim ovdje nekoliko puta ovo viđenje: vidjela bih pored sebe jednog anđela, s lijeve strane, u tjelesnom obliku, ono što ne običavam vidjeti osim čudom. Premda mi se puno puta ukazuju anđeli, to viđenje Gospodin se udostojao da vidim ovako: nije bio velik nego malen, jako lijep, tako zažarena lica da je bio nalik onim jako uzvišenim anđelima koji izgleda da se svi žare. To mora da su oni koje nazivamo kerubinima, jer im imena ne kazuju.

No dobro vidim da u Nebu postoji razlika od jednih anđela do drugih, te između ovih i onih, da to ne bih znala iskazati. Vidjela sam mu u rukama dugačko zlatno koplje, a na vršku željeza činilo mi se da bijaše malen oganj. Činilo mi se da mi je time nekoliko puta probo srce i da mi je sezalo do utrobe. Sva bi ostala ražarena ljubavlju prema Bogu. Bol bijaše tako velika da me je prisiljavala ispuštati one jecaje. Slast koju mi je pružala ova prevelika bol tako je neizmjerna, da se ne može poželjeti da mine, niti se duša može naslađivati ičim doli Bogom. Nije to tjelesna bol, nego duševna, premda ponešto sudjeluje i tijelo, pa čak i puno. To je tako blago udvaranje koje se vodi između duše i Boga, da usrdno molim njegovu dobrotu neka dade da ga okusi onaj tko bude pomislio da lažem.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Moj život” Terezije Avilske. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

*Pročitaj više: 7 stvari koje moraš znati o anđelima čuvarima

Bitno.net