VIĐENJA MISTIČARKE

Viđenja bl. Anne Katharine Emmerich: Isus pred Pilatom

Anna Katharina Emmerich (1774. – 1824.) redovnica augustinka, ubraja se među najglasovitije mističarke Katoličke Crkve. Njezina viđenja Isusova života objavljena su u više izdanja i prevedena na više jezika. Promatrajući u svojim viđenjima Isusovu muku i smrt na križu, ona i sama postaje slična Isusu Patniku, noseći na svom tijelu njegove rane… Upravo u ovo korizmeno vrijeme čini se potrebnim objaviti izvadak iz knjige “Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” u kojoj Anna Katharina opisuje Gospodinovu Muku, počevši od Posljednje večere. Nadodajmo da je, nadahnut njezinim viđenjima, glumac i redatelj Mel Gibson snimio film “Pasija” o Isusovoj muci. Papa Ivan Pavao II. 3. listopada 2004. proglasio je Annu Katharinu Emmerich blaženom.

Screenshot iz filma Pasija

Prema našem računanju vremena bijaše otprilike šest ujutro, povorka glavara svećeničkih i farizeja sa strahovito izmučenim Spasiteljem stiže pred Pilatovu palaču. Između trga i ulaza u sudište s obiju su se strana puta nalazila sjedala, gdje se zaustaviše Ana, Kajfa i članovi vijeća. Isusa redari s pomoću konopa odvedoše nešto dalje naprijed, do Pilatova stubišta. Kad stigoše, Pilat je na izbočenoj terasi ležao na ležaljci, a kraj njega je bio stolić s tri noge, na kojem bijahu nekakva obilježja njegove časti i još neke stvari, kojih se više ne sjećam. Uz njega stajahu časnici i vojnici sa znamenjima rimske moći. Glavari svećenički i Židovi držahu se podalje od sudišta, jer bi ih to prema Zakonu okaljalo, nisu prelazili određenu granicu.

Kad ih Pilat opazi kako užurbano pristižu, uz veliku buku i viku, i dovode izmučenog Isusa do njegovih stuba, ustade i govoraše s njima veoma prijezirno, kao što bi neki nadmeni francuski maršal s izaslanicima nekog siromašnog gradića: “Zbog čega ste ovdje opet tako rano? Kako ste ovog čovjeka doveli u takvo jadno stanje? Vi rano započinjete s oderavanjem i klanjem.” Oni, međutim, doviknuše stražarima: “Naprijed s njim u sudnicu.” Tad se obratiše Pilatu: “Počuj naše optužbe protiv ovog zlikovca, ne možemo ući u sudnicu, da se ne bismo onečistili.”

Nakon tih njihovih glasno izrečenih riječi, povikne jedan visok i snažan častan čovjek iz naroda, koji se tiskao iza njih na forumu: “Da, sigurno ne smijete u sudnicu, jer ona je posvećena nevinom krvi, samo On smije ući, jer samo je On među Židovima čist kao nedužni što tu bjehu mučeni!” Kad to s tolikim uzbuđenjem poviče, nestade u mnoštvu. On se zvao Sadok, bijaše imućan čovjek i bratić Siraha, muža Serafije, koju zovu Veronika; dvojica njegova dječačića bijahu ubijena među nevinom dječicom, u dvorištu suda po Herodovoj zapovijedi. On se od tada bijaše sasvim povukao i živio je sa svojom ženom u uzdržljivosti kao eseni. Jednom kod Lazara bijaše čuo kako Isus propovijeda i u času, kad ugleda kako nedužnog jadnog Isusa vuku po stubama, probudi se u njegovu srcu bolno sjećanje na njegovu djecu ovdje ubijenu, i on dade glasno svjedočanstvo Isusove nevinosti. Tužiteljima Isusovim toliko se žurilo i bijahu tako ljuti zbog Pilatova ponašanja i svoga poniznog položaja pred njim a da bi na taj uzvik obratili osobitu pozornost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Isusa redari vukoše gore po velikome stubištu, te dođoše s Njim do pozadine terase, s koje je Pilat odozgo razgovarao s tužiteljima. Kad vidje kako dovode Isusa, o kojem već neki različiti glasi bijahu doprli do njega, tako strašno izmučena i izobličena, a ipak s neuništivim izrazom dostojanstva, poraste njegovo gnušanje i prijezir protiv židovskih svećenika i vijećnika, koji im prije bijahu poručili da će mu isporučiti Isusa iz Nazareta, koji zavrijedi smrt, da mu Pilat presudi; a on im dade na znanje, da nije spreman osuditi Isusa, a da mu se ne dokaže krivnja. Stoga istodobno osorno i podrugljivo upita glavare svećeničke: “Za što optužujete ovoga čovjeka?”, na što oni srdito odvrate: “Da ga nismo prozreli kao zločinca, ne bismo ti ga predali.” Tad Pilat reče: “Evo, uzmite ga i sudite mu po vašem zakonu!” Na to oni uzvrate: “Ti znaš da nemamo neograničeno pravo na izvršenje smrtne kazne.”

Isusovi neprijatelji bijahu puni jarosti i srdžbe, i pregovarali su žestoko i u žurbi, kako bi prije službenog početka blagdana završili s Isusom, kako bi mogli zaklati vazmeno janje. No nisu znali da je on pashalno janje koje oni sami dovedoše u sudnicu poganskog suca, na čijem se pragu ne htjedoše onečistiti kako bi danas mogli blagovati pashalno janje.

Kad ih namjesnik pozva da iznesu svoje optužbe, započeše tako da izrekoše tri glavne optužbe protiv Isusa. Za svaku od njih stupi deset svjedoka, a optužbe su prikazivale Isusa kao prijestolnici protiv cara, kojeg Pilat mora osuditi, jer samo u stvarima, što se ticahu njihova vjerskog zakona i hrama imali su pravo suditi. Najprije rekoše: “Isus zavodi narod, unosi pomutnju i buni ljude” i tada, uz potporu svjedoka, iznesoše pojedinačne dokaze za to. Rekoše da on ide uokolo, potiče velika okupljanja, ne poštuje subotu, liječi u subotu. Tad ih Pilat prekine: “Vi zacijelo niste bolesni, inače vas liječenje ne bi toliko uzrujavalo.” No, oni nastaviše: on zavodi ljude užasnim naukom, jer govori da treba jesti njegovo meso i piti njegovu krv da bi se imalo vječni život. Pilata su ljutile naglost i srdžba kojom su to iznosili, sa smiješkom pogleda svoje časnike, a Židovima se obrati oštrim riječima, kao npr.: “Gotovo izgleda kao da vi slijedite njegov nauk, čini se to da baš hoćete jesti njegovo meso i piti njegovu krv.”

Njihova druga glavna optužba bijaše: Isus buni narod da caru plaća porez. – Ovdje ih Pilat srdito prekine i kao onaj čija je služba paziti na takve stvari, siguran u ono što govori, reče: “To je velika laž, to bih ja morao znati bolje od vas.” – Židovi, međutim, nastave s galamom, iznoseći treću glavnu optužbu: “Iako je taj čovjek niska, sumnjiva podrijetla, okupio je velik broj pristaša i nagovijestio propast Jeruzalema. Širi i dvosmislene prispodobe među narodom, o nekom kralju, koji pripravlja svadbu za svoga sina; jednom ga na nekom brdu veliko mnoštvo okupljenog naroda htjede proglasiti kraljem, no to mu je došlo prerano i tad se skrio. Zadnjih dana već se više osmjelio, dade si pripremiti bučan doček u Jeruzalemu, te da mu kliču: “Hosana sinu Davidovu!” “Blagoslovljeno kraljevstvo našeg oca Davida, koje dolazi! i dade da mu ukazuju kraljevske počasti, jer on naučava da je on Krist, pomazanik Gospodnji, Mesija, obećani židovski kralj, i daje se tako nazivati. I ovu optužbu potvrdi deset svjedoka.

Na te riječi, da se Isus daje nazivati Kristom, židovskim kraIjem, Pilat se malo zamisli. Otiđe s terase u sudsku dvoranu, prolazeći pozorno promotri Isusa, te zapovjedi čuvarima da mu Gospodina dovedu u tu dvoranu.

Pilat bijaše smeteni, praznovjerni, ćudljivi poganin, imao je mnogo maglovitih predodžbi o sinovima svojih bogova, koji bijahu živjeli na zemlji, ne bijaše mu također strano da židovski proroci već prije mnogo vremena bijahu navijestili pomazanika Božjeg, otkupitelja i osloboditelja, jednog kralja, i da ga mnogo Židova očekuje. Znao je isto tako, da su kraljevi s istoka bili kod starog Heroda i pitali za novorođenoga židovskog kralja da bi mu iskazali štovanje, i da su potom na Herodovu zapovijed pogubljena mnoga djeca. O tim pričama o nekom Mesiji, židovskom kralju, zacijelo je znao, ali kao uvjereni poganin nije u to vjerovao, nije mogao zamisliti kakav bi to kralj bio. Mogao bi u to vjerovati samo poput tadašnjih učenih Židova i herodijanaca, koji si zamišljahu jednog pobjedonosnog, silnog vladara: to smješnija mu se je činila optužba da bi se Isus, koji tako bijedan, jadan i izobličen stajaše pred njim, izdavao za toga kralja; no jer neprijatelji Isusovi to iznesoše kao optužbu za diranje u careve pravo, Pilat dade da mu Spasitelja dovedu na saslušanje.

Pilat začuđenim očima pogleda Isusa, te ga upita: “Ti si, dakle, taj židovski kralj?” A Isus odvrati: “Kažeš li mi to iz svog srca, ili ti to drugi rekoše o meni?” Tad Pilat, srdit, da Isus može pomisliti, kako je on tolika budala, da mu samom padne na pamet pitati tako jadna, bijedna čovjeka, je li on kralj, progovori pomalo prezrivo: “Zar sam ja Židov da bih trebao znati takve tričarije? Tvoj narod i njegovi svećenici, tako te optuživši da zaslužuješ smrt, predaše te meni da ti sudim; kaži, što si učinio?”

Na to mu Isus svečano odgovori: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, onda bih zacijelo imao sluge koje bi se borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” – Pilat nakon ovih ozbiljnih Isusovih riječi bijaše pomalo potresen, te mu zamišljen reče: “Ti si, dakle, ipak kralj?” A Isus odvrati: “Kako si rekao, ja sam kralj. Ja sam se rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu, i svatko tko je od istine sluša moj glas” – Tad ga Pilat pogleda i reče ustajući: “Istina? Što je istina?”, i još su nešto govorili, čega se ne sjećam točno.

Pilat iziđe ponovno na terasu, nije mogao razumjeti Isusa, no doznao je o njemu da nije neki kralj koji bi ugrozio cara, da ne polaže pravo na kraljevstvo na ovom svijetu, a kraljevstvo nekog drugog svijeta ne zabrinjava cara; i on s terase poviče glavarima svećeničkim: “Ne nalazim nikakve krivice na tom čovjeku.”

Tad neprijatelji Isusovi iznova postadoše ogorčeni i navališe protiv Njega s bujicom optužaba. A Isus je stajao mirno i molio za te jadne ljude, i kad ga Pilat, okrenuvši se, upita: “Zar ništa ne odgovaraš na sve te optužbe?”, Isus ne reče ni riječi, tako da mu Pilat začuđeno reče: “Vidim dobro da izmišljaju laži protiv tebe” – (upotrijebio je za laži neki drugi izraz, koji sam zaboravila). Tužitelji u svojem bjesnilu nastaviše i rekoše: “Što? Nikakve krivice ne nalaziš na njemu? Zar to nije krivica? Buni sav narod, naučavajući po cijeloj zemlji, od Galileje dovde.”

Kad Pilat začuje riječ Galileja, na trenutak se zamisli, te onda zapita: “Je li taj čovjek iz Galileje, podanik Herodov? A kad tužitelji odvratiše: da, jer njegovi su roditelji živjeli u Nazaretu, a njegovo prebivalište sad je Kafarnaum, reče Pilat: “No, dakle, budući da je Galilejac i podanik Herodov, odvedite ga k njemu, on je tu za blagdane i može mu suditi” i dade da Isusa odvedu dolje k Njegovim neprijateljima, te pošalje jednog časnika k Herodu da ga obavijesti kako mu na suđenje šalje njegova podanika Galilejca, Isusa iz Nazareta. Pilat bijaše sretan što na taj način otkloni od sebe obvezu da donese presudu Isusu, jer stvar bijaše neugodna, a istodobno je imao političku nakanu da Herodu koji je uvijek težio vidjeti Isusa, učini uslugu, jer neko su vrijeme bili u zavadi.

Neprijatelji Isusovi, silno razljućeni, što ih Pilat odbije pred svim narodom i što dalje s Isusom moraju k Herodu, iskališe na Gospodinu sav svoj bijes. Okruže ga, zajedno sa svojim sudskim poslužiteljima i razjareno ga, ponovno svezana, gurahu i udarahu, goneći ga užurbano preko foruma punog ljudi, zatim jednom ulicom prema obližnjoj Herodovoj palači. Povorci se pridružiše i rimski vojnici.

***

Claudia Procle, Pilatova žena, za vrijeme posljednjih pregovora, bijaše mu poručila po sluzi da mora hitno razgovarati s njim, a kad Isusa odvedoše k Herodu, stajala je zakrivena visoko na drugom trijemu, te s velikim strahom i tjeskobom promatrala kako povorka prelazi preko foruma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gornji tekst je izvadak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Objavljeno: 23. ožujka 2018.

Možda vam se svidi