U toj stravičnoj galami Pilat naredi da se pripravi sve za izricanje presude. On si dade donijeti i obući drugu, svečanu odjeću, staviše mu i nekakvu krunu, na kojoj bijaše dragi kamen ili nešto svjetlucavo, staviše mu drugi ogrtač i nosaše pred njim i neku vrstu žezla. Oko njega je išlo mnogo vojnika, a ispred njega sudski poslužitelji, koji su nešto nosili; slijedili su pisari sa svitcima i pločicama. Naprijed je išao jedan, što je puhao u trubu. Tako Pilat izađe iz svoje palače na forum, gdje je nasuprot mjestu bičevanja bilo visoko zidano mjesto s kojeg su se izricale presude. Samo s tog stolca presude bijahu pravovaljane. To se sudište zvalo Gabata; bila je to jedna okrugla terasa, prema kojoj su s više strana vodile stube, gore je bilo Pilatovo sjedalo, a iza njega klupa za njegove pomoćnike. Mnogo vojnika okruživalo je tu terasu, a neki su stajali i na stubama.

Sad Isusa, još uvijek u crvenom smiješnom kaputu, s krunom na glavi i zavezanim rukama, kroz mnoštvo koje se izrugivalo, redari i vojnici dovedoše pred sud i postave ga između dvaju ubojica. Kad Pilat sjedne na svoju sudačku stolicu, još jednom glasno reče Isusovim neprijateljima: „Evo vašeg kralja!“ No, oni poviču: „Smakni ga, smakni! Raspni ga!“ A Pilat reče: „Trebam, dakle, razapeti vašeg kralja?“ Sad uzviknuše glavari svećenički: “Mi nemamo kralja, samo cara!“ Pilat dalje ne progovori ni riječ za Isusa ili s Njim, nego započe s izricanjem presude. Dvojica razbojnika već prije bijahu osuđena na razapinjanje, a njihovo pogubljenje bijaše na zahtjev glavara svećeničkih odgođeno za danas, jer htjedoše se narugati Isusu, tako da bude raspet sa zlim ubojicama. Križevi razbojnika ležahu već pokraj njih. Pomoćnici krvnika bijahu ih dovukli. Križ našega Gospodina još ne bijaše tu, vjerojatno jer mu još ne bijaše izrečena smrtna presuda.

Blažena Djevica, koja se nakon Pilatova predstavljanja Isusa i galame Židova bijaše povukla, sad se opet, okružena pobožnim ženama, probijala kroz mnoštvo svijeta da čuje smrtnu presudu svojemu Sinu i svom Bogu. Okružen redarima, dok ga Njegovi neprijatelji promatrahu ljutito i podrugljivo, stajao je Isus dolje na stubama pred Pilatom. Na zvuk trube nastade tišina, a Pilat istodobno strašljivo i srdito izgovori smrtnu presudu Spasitelju. “Osuđujem, dakle, da se Isusa Nazarećanina, kralja židovskog, pribije na križ”, te potom zapovjedi redarima da donesu križ. Sjećam se isto tako, no ne sa sigurnošću, da je pritom slomio neki drugi prut i pobacao komadiće Isusu pred noge.

Majka Isusova sruši se na te riječi bez svijesti, kao da će umrijeti; sad više ne bijaše sumnje, sad je strašna, bolna, sramotna smrt njezina presvetog, predragog Sina i Otkupitelja bila sigurna. Ivan i žene iz njezine pratnje skloniše je odatle da se slijepi ljudi ne bi zbog podrugivanja ogriješili o boli Majke njihova Spasitelja. No Marija nije mogla mirovati, htjela je opet proći mjestima Isusove muke; njezini su je pratitelji morali opet voditi od mjesta do mjesta, jer želja da se tajanstvenim obredom združi s Njegovom patnjom nosila ju je da prinese žrtvu svojih suza svuda gdje je otkupitelj kojega je rodila trpio za grijehe svoje braće ljudi. Tako Spasiteljeva Majka svojim suzama posveti i prisvoji sva ta mjesta što ih je poslije častila Crkva, majka sviju nas…

Gornji tekst je izvadak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.