SVETICA KOJA JE MOLILA 18 GODINA ZA OBRAĆENJE SINA
Uvjereni ste da Bog nikada neće uslišiti vaše molitve? Onda se sjetite sv. Monike
Da, molitve sv. Monike trajale su dugo. No kad se Augustin obratio, pokazalo se da je vrijedilo! Monika bi vjerojatno bila zadovoljna i time da je sredio svoj brak, otišao na ispovijed i počeo nedjeljom odlaziti u crkvu. Augustin je, međutim, postao jedan od najvećih Božjih ljudi cijele crkvene povijesti
Foto: Wikipedia
Najmanje jednom u godini, na dan sv. Monike, čujemo u crkvi propovijed čija je svrha potaknuti prisutne na ustrajnu molitvu zagovora za svoje bližnje. Sv. Monika, uzorna kršćanska majka, dugih je 18 godina ustrajno, u suzama molila za svojega raspuštenog sina Augustina, dok se naposljetku nije obratio i postao svetim Augustinom.
To je snažna pripovijest, ta napisao ju je sam život, ali i donekle depresivna jer pred čovjeka stavlja veoma visoku prepreku. Bar je u mene Monikin slučaj izazivao malodušnost i to zbog sljedećeg logičkog razmišljanja: ako je takvoj svetici kakva je Monika trebalo 18 godina da izmoli obraćenje svojemu jedincu, kakvu nadu za uslišenje molitvi imam ja, osoba koja nije sveta, a, nota bene, tih osoba koje su mi na srcu ima tako mnogo?!
Dakako, malodušnost bi bila posve na mjestu pri homeopatskoj predodžbi da se brojnošću ljudi koje čovjek zagovara, “djelatni dio” molitve sve više gubi, dok od nje ne preostane ništa. Srećom, to kod molitve zagovora nije tako. Glede molitvi sv. Monike tek mi je poslije palo na um da se dogodilo slično kao u zagovoru proroka Daniela, Anđeo mu je rekao da je njegova molitva bila uslišana već prvoga dana, ali “iza zastora” je vođena nekakva borba, te je vidljivi rezultat bilo moguće uočiti tek nakon duljega vremena.
Da, molitve sv. Monike trajale su dugo. No kad se Augustin obratio, pokazalo se da je vrijedilo! Monika bi vjerojatno bila zadovoljna i time da je sredio svoj brak, otišao na ispovijed i počeo nedjeljom odlaziti u crkvu. Augustin je, međutim, postao jedan od najvećih Božjih ljudi cijele crkvene povijesti. Postao je svjedokom vjere i njegov život, proživljen s Bogom, nosi blagoslov sve do naših dana, uostalom, posve u skladu s Božjim obećanjem: “(Ja, Gospodin) iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi” (Izl 20, 6). A da i ne govorimo o tome da Monika također nije bila svetica cijeloga života, ali postajala je svetom, uz ostalo, putem svoje ustrajne molitve za sina, ispunjene ljubavlju: “U lijesu me misli svoje prinosila tebi, da rekneš udovičinu jedincu: Mladiću, kažem ti, ustani!”1, napisao je o tome poslije Augustin.
Ne moramo, dakle, biti malodušni zbog osjećaja da je naša molitva tako krhka, a nakana je tako mnogo. Ni ona najneuglednija molitva nije uzaludna, naprotiv: apostol Ivan ugledao je u svojem velikom viđenju pred Jaganjčevim prijestoljem “zlatne čaše pune ‘kâda'”, što su bile molitve Božjeg naroda (usp. Otk 5, 8); ni jedna se nije izgubila negdje u “crnoj rupi”.
Gornji tekst izvadak je iz knjige Katerine Lachmanove “Snaga molitve zagovora”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.
