RAZGOVOR ZA BITNO.NET

EKSKLUZIVNO Urednik jedinog časopisa o egzorcizmu na svijetu: Kršćani moraju znati o opasnostima koje im prijete

Ovaj razgovor s urednikom časopisa “Egzorcist” Arturom Winiarczykom objavili smo prije otprilike četiri godine. Ono što se u međuvremenu dogodilo jest sve veći priljev informacija iz svih strana svijeta koje nam govore da opsjednuća postaju sve veći problem za koji ne postoji dovoljan broj egzorcista. Iz tih razloga ponovno objavljujemo ovaj razgovor, nadajući se da će njegove poruke pomoći i nama u Hrvatskoj u stvaranju jake službe egzorcizma.

Kada je objavljen njegov prvi broj, poljski mjesečnik ‘Egzorcist’ izazvao je veliku pozornost u javnosti. Posvećen temama duhovnih opasnosti koje danas prijete kršćanima i načinima borbe protiv njih, časopis je jedinstven u svijetu. Mjesečnik se ne bavi samo temama povezanim izravno s problemima duhovne potčinjenosti i ovisnosti, nego pristupa i društvenim temama poput gender ideologije ili problema alkoholizma. O duhovnim borbama s kojima je suočen suvremeni kršćanin razogovarali smo s Arturom Winiarczykom, glavnim urednikom mjesečnika u njihovoj redakciji u Varšavi.

– Slogan “Egzorciste” jest “časopis slobodnih ljudi”. Slobodnih od čega?

Znamo da je svaki čovjek na neki način slobodan, ali ne do kraja. Za tu se slobodu treba boriti i to smo željeli istaknuti tim sloganom. Govorim o slobodi od ovisnosti, ograničenja na duhovnom planu. Ako čovjek želi biti duhovno slobodan, onda mora znati prepoznati svoju situaciju, prepoznati ono što mu tu duhovnu slobodu oduzima, što je ograničava i potruditi se to eliminirati. Mi smo “časopis slobodnih ljudi”, dakle časopis onih koji su svjesni da se za slobodu treba boriti. Ne obraćamo se samo onima koji su u nekoj vrsti duhovne potčinjenosti i ovisnosti, nego i onima koji imaju svijest o tome da njihova duhovna sloboda jest rezultat borbe za nju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Kako je došlo do osnivanja “Egzorcista” i koji je bio motiv njegova pokretanja?

Prvi broj časopisa objavljen je u rujnu 2012., tada ga je objavila izdavačka kuća Polven iz Radoma. Promišljanja o pokretanju takvog časopisa trajala su par godina, a Polven je do tada bio fokusiran uglavnom na objavljivanje knjiga koje su, većim dijelom, govorile o duhovnim opasnostima koje prijete ljudima danas. Negdje oko 2010. javila se ideja pokretanja časopisa koji bi se bavio takvom tematikom, a oko te ideje okupilo se par nas. Nismo imali jasnu predodžbu kako to napraviti, na neki način smo čekali odgovarajući trenutak. Ideja je “sazrijevala”, moglo bi se reći. Uskoro smo došli na konkretnu ideju o mjesečniku, dali smo mu i ime koje je u skladu s temama koje obrađujemo, a koje se tiču duhovne potčinjenosti i metoda ozdravljenja i oslobođenja. Kada smo osmišljavali koncept kontaktirali smo svećenike egzorciste, kao i biskupe, tražili njihova mišljenja. I ovaj časopis koji sada imamo, rezultat je tih promišljanja, konzultacija i molitve.

Artur Winiarczyk.

– Je li postojao neki poticaj za pokretanje časopisa?

Shvatili smo da je potreba za takvim časopisom velika, dapače, ona je bila potpuno očita. Primjerice, knjige koje je izdavao Polven izazivale su veliki interes. Kada smo razgovarali s egzorcistima pokazalo se da je problem opsjednuća i duhovne potčinjenosti sve rašireniji među našim vjernicima. Sjetimo se, sveti papa Ivan Pavao II. je još 2000. prepoznao kako postoji sve veća potreba za egzorcistima i preporučio je da svaka katolička biskupija ima svog službenog egzorcistu. Ne znam kakva je situacija u drugim državama, ali u Poljskoj je svaka biskupija taj savjet poslušala i imenovala je svećenika koji se službeno bavi egzorcizmom. Potrebe za egzorcistima u Poljskoj rasle su od početka 1990-ih, a biskupi su to prepoznali. Negdje prije dvadesetak godina u Poljskoj je bilo desetak egzorcista, danas ih je više od stotinu. Postoje biskupije gdje su dvojica, a postoje i one gdje ih je više, sve ovisi o konkretnim potrebama. Postoje egzorcisti među redovnicima, ali i oni koje je imenovao izravno biskup. Prema informacijama koje imam, puno ljudi iz inozemstva koji imaju duhovne probleme dolaze u Poljsku tražiti pomoć egzorcista, jer tamo gdje žive nemaju tu mogućnost. Recimo puno ih dolazi iz Njemačke, ali i istoka – iz Ukrajine i Rusije.

– Znači, ta je služba u Poljskoj dobro organizirana?

Da, u Poljskoj su egzorcisti organizirani, susreću se dva puta godišnje na duhovnoj obnovi. Biskupska konferencija imenovala je koordinatora koji vodi računa o cijeloj mreži egzorcista. Trenutačno tu dužnost obnaša vlč. Andrzej Grefkowicz, on je službeni egzorcist varšavske nadbiskupije i član našeg uredništva. Znam puno egzorcista koji su naprosto prezauzeti i na koje ljudi čekaju. Potreba je, dakle, sve veća. Nismo pokrenuli časopis kako bi se igrali novinarstva, nego da bi ljudima pružili konkretne informacije koje su im potrebne i koje govore o duhovnim opasnostima. Kako ih izbjeći, a za one koje su već upali u njih, kako ih nadvladati.

– Rekli ste kako ste se konzultirali s biskupima pri pokretanju časopisa. Kakve ste sugestije dobili?

Biskupi su nas podržali, a njihova glavna sugestija bila je ne raditi časopis koji će naglasak stavljati na opsjednuće i druge duhovne opasnosti kao takve, nego na proces oslobođenja iz njih. Stavljati naglasak na ono Dobro koje nas oslobađa, na svijetlu, ne na tamnu stranu čovjeka. I to je razlog za naš slogan – “Časopis slobodnih ljudi” jer njima naglašavamo da se svi ti problemi mogu riješiti, da čovjek treba imati nadu kako će biti oslobođen iz okova zla. I to je ono što pokušavamo stalno naglasiti.

Naslovnica broja posvećenom opasnostima life-coachinga.

– Pa, koje su to duhovne opasnosti koje stvaraju sve veće potrebe za egzorcizmom?

Sve opasnosti koje ljude dovode u situaciju da naposlijetku moraju tražiti pomoć egzorcista posljedica su njihovih odluka. Najčešće je riječ o grijehu neposlušnosti prema Prvoj zapovijedi. Ta zapovijed, koja stavlja Boga na najvažnije mjesto u životu čovjeka, nije bez razloga prva. Kada čovjek tu zapovijed krši događa se, svjesno ili nesvjesno, da svoj život podređuje nekome drugome, a ne Bogu. Odbacuješ li Boga, moraš se pokloniti nekome ili nečemu drugom i to je put do potčinjenosti zlom duhu. Ekstremni primjer toga jest sklapanje pakta s sotonom, kada se čovjek svjesno predaje njegovu vodstvu.

Kultura u kojoj živimo, posebice popularna kultura, ispunjena je negativnim fenomenima koji, nekada skriveno, nekada otvoreno, nastoje čovjeka udaljiti od Boga i predati njegov život vodstvu zlog duha. Primjerice, nošenje amajlija i simbola kojima čovjek pripisuje neke natprirodne moći koje će ga štititi ili mu osigurati sreću, dakle imati ulogu koju u ljudskom životu treba imati samo Bog. Čovjek priznaje postojanje neke snage, bila ona doživljena kao osoba ili neka energija, koja mu treba osigurati sretan život. Takve amajlije su, primjerice, Horusovo oko, Atlantov prsten i slični simboli koji imaju okultnu povijest i preko kojih čovjek predaje sebe vodstvu zlog duha.

Drugi primjer jest vjerovanje u astrologiju. Čovjek se predaje vodstvu sila koje ograničavaju njegovu slobodu i odlučuju o njegovoj sudbini. Ona nada i povjerenje koje trebaju biti predane Bogu usmjeruju se na odlaske kod vračara, vjerovanje u horoskope. I to nisu fenomeni koji su postojali u drevnoj prošlosti, a danas ih nema. Može se ustvrditi kako je svijet na visokoj civilizacijskoj razini, ali ta vjera u okultno jaka je kao i nekada. Zapravo, broj ljudi koji se time bavi iznimno je velik. U Poljskoj, primjerice, 2010. je zabilježeno oko 3 milijuna posjeta raznim vračarima i astrolozima. Koliko znam, u Italiji je situacija još i gora.

 

– Postoje li u Poljskoj sotonističke sekte?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da, ima ih, ali u manjem razmjeru nego u inozemstvu. Primjerice, znam da ih najviše ima u drugoj katoličkoj zemlji – Italiji. Kod nas su se te sekte pojavile negdje početkom 1990-ih, a unutar dominkanskog reda postoji nekoliko zajednica koje pomažu ljudima koji su nekada bili u sektama i traže oslobođenje.

Broj o Halloweenu.

 

– Kažete da se takav tip duhovnih problema počeo raširivati početkom 1990-ih, dakle vremenski se poklopio s uvođenjem novog društvenog sustava nakon pada komunizma? O čemu je tu riječ?

Dogodio se prevrat iz jednog totalitarnog društva u ono s više sloboda. Kada je srušen komunizam, ta novostečena sloboda kao da je ušla u društvo bez ikakvih kočnica, pomalo je otišla u jednu negativnost. Egzorcisti tvrde kako nije slučajno da je ranije bilo manje problema s duhovnim opsjednućima. Zvuči pomalo paradoksalno, ali je tako – kršćanstvo jača i cvjeta kada se bori s većim protivštinama. Primjer za to je prvobitna kršćanska zajednica koja je djelovala pod prijetnjama smrću, a širila se velikom brzinom. Teško je to objasniti s ljudskog gledišta, ali s Božanskog ne. Kada su veće nevolje i potreba za svjedočenjem vjere do mučeništva, onda i Bog daje veće milosti.

Također, egzorcisti kažu i kako je s slobodom došla i kultura s zapada koja je ojačala sve one elemente u društvu koji su bili suprotstavljeni Bogu. Govorim o masovnoj kulturi, preko koje su u društvo ušle i sve te subkulture koje se obraćaju mladima, koji su najranjivijom populacijom jer još nisu sazrijeli i traže se.

– Istodobno, unutar Katoličke Crkve sve je jača i teologija koja sotonu prikazuje kao prevladan koncept, pišu se knjige u kojima se oprašta s đavlom kao lošom i štetnom metaforom. Kako to komentirate?

U Poljskoj takvih teoloških trendova nema, teologa koji bi tvrdili da sotona nije osoba nego tek retorička figura, metafora. Barem ja za takve ne znam. Ipak, imamo jedan problem, a to je da postoje različiti koncepti o tome kako govoriti o zlim duhovima. Veći dio teologa smatra da o svaku priču o sotoni treba izbjegavati. Za njih on postoji, ali treba izbjegavati govor o njemu jer time pretjerano svraćamo pažnju vjernika na njega. Za njih, isključivo treba usmjeravati ljude na dobro, ignorirati sotonu. Riječ je, dakle, o zagovaranju određene pastoralne metode.

Također, postoje teolozi koji banaliziraju problem opsjednuća, koji smatraju da kršćanin ne može biti opsjednut, nego da ako taj i fenomen postoji, onda je vezan uz nekršćanske kulture. Kršćanin može imati psihičkih problema, ali ne može biti opsjednut, tvrde oni. Riječ je o duboko pogrešnoj i opasnoj tezi. Među ostalim i zbog toga što ona zanemaruje da je čovjek sastavljen od, jednako važnih, fizičkih, psihičkih i duhovnih elemenata i da ga treba razumijevati na taj način. Ako je on kombinacijom sva ta tri elementa, te tri stvarnosti, zašto bi on mogao imati samo psihičke, ali ne i duhovne probleme? U slučaju opsjednuća postoje psihički elementi, to je istina, ali oni nisu jedini. Zapravo, najteži slučajevi su oni kod kojih dolazi do kombinacije duhovnog i pshičkog, kada se sotona krije ispod neke psihičke bolesti koja jest prisutna. Takvi slučajevi jako je teško razriješiti i tu je potreban zajednički trud psihologa i svećenika.

– A što mislite o ovoj tezi o izbjegavanju govora o sotoni? U Hrvatskoj, egzorcizam je, skoro pa tabu tema. Mislite li da je to ispravno?

Možda bi bilo dobro upotrijebiti jednu sliku s kojom mogu odgovoriti na vaše pitanje. Kada se čovjek vozi automobilom, teško mu je obdržavati pravila na cesti, voziti se propisanom brzinom i slično. Ali, primjetite – kada prođe pokraj neke scene automobilske nesreće i kada vidi žrtve, odmah nakon toga počinje voziti sporije i razumnije, opreznije. To je za mene dobra analogija – ponekad treba jasno i glasno govoriti o duhovnim opasnostima koje nam prijete kako bi ih mogli izbjeći. Potrebno je ljude informirati da zli ne spava, da, kako je jedan svećenik rekao, “ne pati od grijeha lijenosti”, nego čini sve da zavede ljude. Život nije šarena bajka, to treba znati svaki kršćanin.

 

Broj posvećen temi “demonskih igračaka”.

– A postoji li opasnost od pretjeranog govora o sotoni?

Svakako. Treba biti oprezan jer ljudi se tim temama mogu zanimati iz raznih pobuda. Možda ne zbog toga što žele prepoznati i izbjeći duhovne opasnosti nego zbog realizacije svojih pomalo patoloških ovisnosti o strahu, ili neke nezdrave znatiželje. Takvi završe u stanju kada im se čini da je cijeli materijalni svijet oko njih domenom sotone. Gospodin Bog je stvoritelj ovoga svijeta i On s njim vlada, a sotona tek pokušava taj red poremetiti. Tako stvari treba shvatiti i tako im treba pristupiti. Ne može sve materijalno biti zlo.

– Jeste li i vi te suradnici časopisa bili metama raznih napada o kakvima slušamo kada je riječ o aktivnostima povezanim s duhovnim oslobađanjem ljudi?

Ma, bilo je tu svega i svačega. Razne situacije i protivštine koje na prvi pogled izgledaju kao slučajnost, ali su splet nevjerojatnih okolnosti. Stvari koje se protive svakoj statistici i razumu. Ali, kada smo kretali s časopisom bili smo spremni na to. Treba se pomoliti i idemo dalje.

– Koja molitva?

Često se molim svojim riječima, uvijek prvo za Marijinu zaštitu te arkanđelu Mihaelu.

Razgovarali Barbara i Goran Andrijanić | Bitno.net

Copyright Bitno.net, sva prava pridržana.

 

 


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 18. siječnja 2019.

Možda vam se svidi