Svibanjske i listopadske pobožnosti okupljaju veliki broj vjernika, ne samo na pobožnost molitve, nego i na pobožnost slušanja riječi Božje s Marijom. U mjesecu listopadu posebno je istaknuto moljenje svete krunice. Tu Crkva slijedi Mariju. Evanđelist Luka zapisao je u Evanđelju o nazaretskoj Djevici Mariji: “Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu”! (Lk 2,19)

Koje događaje? Pa najveće događaje ljudskoga spasenja, novoga stvaranja. Ti događaji u sebi uključuju utjelovljenje Sina Božjega, koji je od Oca rođen odvijeka i jedno je s Ocem. Utjelovljenje pak znači da je Sin Božji – vječna Riječ – u Marijinu djevičanskom krilu usvojio našu pravu ljudsku narav koja je od tada neodjeljivo sjedinjena s božanskom osobom Riječi. Tako Isus Krist – Sin Božji – ima dvije naravi: božansku odvijeka i ljudsku u vremenu. No, te dvije naravi pripadaju jednoj osobi i to božanskoj, osobi Riječi. Tako, sve što Isus čini svojom ljudskom naravi, ima neizmjernu vrijednost jer pripada božanskoj osobi. Djelo utjelovljenja vječna je odluka Presvetoga Trojstva kako bi se Bog po ljudskoj naravi povezao s ljudima kao čovjek i kako bi svojom ljudskom naravi na sebe uzeo muku i smrt kao objavu ljubavi za oproštenje grijeha mnogih, koji na tom izvoru spasenja budu čistili svoju dušu za vječni život u nebeskom Kraljevstvu. Pečat na taj događaj, događaj je Isusova uskrsnuća. Uskrsnuće je objav­ljenje Božjega poziva svim ljudima da idu Božjim putem prema slavnomu uskrsnuću.

Taj je put slušanje riječi Božje i život po njoj.

Prigodom Isusova preobraženja na gori Ta­boru, čuo se Očev glas: “Ovo je Sin moj, Ljub­ljeni! Slušajte ga!” (Mk 9,7)

U Kani Galilejskoj Isusova Majka govori ne samo slugama, nego i svima nama: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5)

Blažena Djevica Marija neodjeljivo je i neraskidivo uključena u otajstvo Kristovo i otajstvo Crkve. Isus Krist po Mariji dolazi na svijet. Umire na križu uz njezinu prisutnost, i ona je sjedinjena s njime u strašnoj muci, ali i u otkupiteljskoj ljubavi. Zato nam postaje majkom u redu milosti. Ona je milosrdna moliteljica za spasenje svakoga čovjeka, a Isus Krist po njezinim molitvama ljudima daje milost za spasenje.

Stoga je u Božjemu planu i po Božjoj volji u događanju spasenja ljudi prisutna i djelotvorna Majka, tj. Srce koje majčinskom ljubavlju ljubi svoju djecu kako bi se ona spasila. Njezina maj­činska ljubav sva usredotočena u Bogu koji postaje njezinim Sinom, proširuje se na svu njezinu ljudsku djecu da im bude Zagovornicom.

Drugi vatikanski sabor o njezinu majčinstvu prema Crkvi i svakomu čovjeku ovako govori: “Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i sa svojim Sinom dok je na križu umirao trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi svrhunaravni život duša. Zbog toga nam je postala majkom u redu milosti. I to materinstvo u eko­nomiji milosti neprekidno traje …

Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva ime­nima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posred­nica. Ipak se to tako shvaća da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika.” (LG 61/62)

Crkva je Isusove riječi s križa “Evo ti sina … Evo ti Majke!” (Iv 19,26) kroz cijelu svoju povijest shvaćala šire i dulje od tumačenja prema kojemu se one odnose samo na Ivana i Mariju. Već je u drugom stoljeću Crkva molila, kako nam je zapi­sano: “Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice!…”

Bog je htio da u velikoj obitelji Crkve kuca i majčinsko srce kao nježno milosrđe prema lju­dima; kuca za njihovo spasenje i za pomoć u nevoljama. Tako ona vrši oporuku svojega božan­skoga Sina s križa.

Tomislav Ivčić, estradni umjetnik, pjevač i kom­pozitor koji je poginuo u prometnoj nesreći, ovako je pisao o svojoj majci: “Moja je majka imala vrlo težak život … Kao jedanaestogodišnja djevojčica ostala je siroče. Bila je najstarija od desetero djece. Prošla je u životu ono što je malo tko prošao, ali ju je vjera održala jakom i hrabrom. Nikada nije očajavala. Imala je mnogo ljubavi prema nama djeci. Usadila je u nas ljubav prema Bogu, a posebno prema Gospi … Majka je za mene nešto lijepo, nježno, doživljeno i nezaboravno. Majka je svetinja. Nitko ne može voljeti kao ona … ni strepiti nad tobom kao ona, ni trpjeti, ni bdjeti … ni brinuti kao ona …”

Ako ovaj vjernik tako govori o svojoj majci, što li će onda reći o Majci Božjoj! Njezino srce u ljubavi, milosrđu i brizi za svoju ljudsku djecu, svojom puninom nadilazi ljubav najplemenitijih majki na zemlji. Zato je Marija učiteljica najčišće ljubavi. Pobožnost prema njoj ulazak je u njezinu školu u kojoj se uči kako se vjeruje, nada i ljubi Boga i ljude!

Svibanj i listopad, kao i svi njezini blagdani, uvode vjernike u školu Majke milosti! Amen!

kardinal Franjo Kuharić, 3. listopada 2001.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!