Pobožnosti propisane u Svetome pismu

To ne znači da je katoličanstvo improvizirana religija s improviziranom teologijom. Uopće ne. Počnimo navodeći neke od temeljnih pobožnosti koje prakticiraju svi katolici:

  • Euharistija i drugi sakramenti: „Ovo činite meni na spomen.” (Lk 22,19)
  • pobožnost Blaženoj Djevici Mariji: „Evo ti majke.” (Iv 19,27)
  • Oče naš: „Gospodine, nauči nas moliti.” (Lk 11,1)
  • osobna molitva: „A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.” (Mt 14,23)
  • Sveto pismo: „Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.” (Lk 24,27)
  • dogme Katoličke Crkve: „Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” (Mt 18,18)

A što tu nedostaje? Sve one lijepe pobožnosti i prakse koje je Crkva stvorila još od kraja apostolskih vremena (tj. od smrti posljednjega apostola, za kojega tradicija kaže da je to bio Ivan).

Neke od tih pobožnosti i praksi bile su – i danas su – veoma popularne i od neizmjerne su pomoći bezbrojnim ljudima. Druge su bile više usredotočene na neko vrijeme, neko mjesto i ograničen broj poklonika. No možda istrčavamo pred rudo. Zastanimo malo i zapitajmo se: „A što je uopće katolička pobožnost ili praksa?” To je jedna od mnogih oblika molitve i činova.

Što kaže Katekizam Katoličke Crkve?

Katekizam Katoličke Crkve objašnjava: „Osim o sakramentalnom bogoslužju i o blagoslovinama, kateheza mora voditi računa o oblicima pobožnosti vjernika i o pučkoj religioznosti. Religiozni osjećaj kršćanskog naroda u svakom je vremenu nalazio izražaja u različitim oblicima pobožnosti koje okružuju sakramentalni život Crkve, kao što je čašćenje svetih moći, pohodi svetištima, hodočašća, ophodi, križni put, vjerski plesovi, krunica, medaljice itd. Ti su izražaji produžetak liturgijskog života Crkve, ali ga ne nadomještaju:

“Te vježbe treba tako urediti da, vodeći računa o pojedinim liturgijskim vremenima, budu u skladu sa svetom liturgijom, da od nje na neki način proizlaze i k njoj vode narod, jer ih ona po svojoj naravi daleko nadvisuje.” (KKC § 1674-1675)

Privatne pobožnosti za vjernike

Jedna česta pobožnost je Put križa, koji se u mnogim župama tijekom korizme moli zajednički, a privatno tijekom cijele godine. Druga pobožnost koju se prakticira u javnosti ili privatno jest krunica, koja se usredotočava na Isusa, a preko Marije. Postoji i klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, u crkvama ili kapelicama. Nijedna od tih pobožnosti ne može zamijeniti misu, ali odabir dodatnih pobožnosti je na vama.

Možete biti izniman katolik, a da nikada niste otišli na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Ili – ovdje govorim oprezno – možda ste otišli nekoliko puta, i jednostavno vam se nije svidjelo, nije vam bilo od pomoći u duhovnome smislu. Tako je i s ostalim katoličkim praksama i pobožnostima – vi birate, vas osobno treba povesti Duh Sveti.

Poslužimo se „Enciklopedijom katoličkih pobožnosti i praksi” (Encyclopedia of Catholic Devotions and Practices, Ann Ball) kako bismo potkrijepili ovu tvrdnju. U knjizi se nalazi više od tisuću natuknica, i nema teoretske šanse da bi itko od nas mogao prakticirati njih sve. A za neke od njih većina nas vrlo vjerojatno nije ni čula.

Imajući sve to na umu, razmotrimo sljedeće četiri točke:

  1. Tko što preferira

Možda je „ne voljeti” presnažan izraz. „Mrziti” bi sigurno bio presnažan. „Mrzim Anđeoski pozdrav.” To je previše. „Nije mi stalo do fatimske molitve na kraju svake desetice u krunici.” („O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, i dovedi u raj sve duše, osobite one kojima je najveća potreba od Tvoga milosrđa.”) Lijepa molitva, ali je li obvezna? Nije.

Vjerojatno je bolje koristiti riječ „preferirati”. „Preferiram krunicu Božjeg milosrđa, a ne krunicu sv. Franciske Cabrini.” Ili obratno. Nema nikakve štete niti ikakvoga grijeha. Ili možda volite krunicu Božjeg milosrđa, a uopće niste znali da postoji krunica sv. Franciske Cabrini. Za pretpostaviti je da se sv. Franciska i sv. Faustina u nebu ne bore tko će „dobiti više lajkova”.

  1. Prema svim se pobožnostima jednako odnositi

Ovo nas podsjeća na još jednu bitnu stvar. Ne trebamo zapisivati bodove ili se nadmetati: „Moje su pobožnosti bolje od tvojih!” Pa, jesu, ali bolje su u tome što su bolje za tebe. Nečiji drugi odabiri mogu biti bolji za tu osobu. Prelako je popustiti iskušenju da osuđujemo one kojima se ne sviđa ono što se nama sviđa. Drugi jednostavno koriste pobožnost na koju ih je potaknuo Duh Sveti, i uz koju ga najbolje mogu osluškivati.

  1. Pobožnosti mogu biti trendovske

„Trend” možda i nije prava riječ za to, ali neki oblici popularne pobožnosti dosegnu svoj vrhunac, a zatim opadnu. A budući da Crkvu na zemlji vodi Duh Sveti, to je u redu. Mi ljudi trebamo nešto odmah ovdje i sada, a zatim idemo dalje. Jedan od primjera za to je kada su crkve u Americi bile prepune zbog tjednih devetnica Gospi od Neprestane Pomoći za vrijeme II. svjetskog rata.

Ne, nije da naša pobožnost Gospi od Neprestane Pomoći nije više zanimljiva. Blažena Djevica Marija uvijek je na vrhu (zamišljene) ljestvice najpopularnijih pobožnosti, ali pojedinu marijansku pobožnost ili sliku nakon nekoga vremena zamijeni neka druga.

Slično tome, pobožnost Gospi iz Knocka vjerojatno će uvijek biti popularnija u Irskoj nego na Kubi, a na Kubi je najpopularnija marijanska pobožnost ona Gospi od El Cobrea.

  1. Pobožnosti su dar

Zaključak je sljedeći: istina je da nije grijeh ne voljeti neke pobožnosti, ali u najmanju je ruku glupo ne istraživati, izabrati i koristiti one koje vam najbolje odgovaraju. Doista, svaka je od njih – na svoj način – nebeski dar.

Četiri savjeta kako pronaći svoju sljedeću najdražu pobožnost

  • Razmislite o pobožnostima i praksama koje sada prakticirate. Koje vam od njih donose utjehu, hrabrost i osobno zajedništvo s Bogom, Gospom ili nekim svecem? Koje su pomalo dužnost, koja je postala ništa više od nečega za što vam se čini da to morate odraditi? „Ne mogu prekinuti tu devetnicu sv. Anti! To bi bilo kao da ga vrijeđam.” Ne, ne bi. A možda bi i on htio da pronađete neku drugu devetnicu nekome drugome svecu, koja će vam biti od veće pomoći u trenutnoj životnoj fazi.

  • Sjetite se da, kada vam je 20 godina, ne molite kao da vam je 80, a kada vam je 80, ne molite kao da vam je 20 godina. Možda ste odnedavno u braku, ili ste postali roditelj. Možda ste kronični bolesnik ili vam je nedavno umrla bliska osoba. Vaš se molitveni život može mijenjati kako se vi prilagođavate. Tu nije stvar samo u ljudskoj prirodi, nego i u božanskoj. Kako vi – koji ste umorni i opterećeni – upoznajete Isusa (usp. Mt 11,28) mijenja se kroz vaš život.

  • Malo istražujte. Pogledajte čega ima na polici na ulazu u crkvu, ili što vam je neka redovnička zajednica ili apostolat poslao u svojoj najnovijoj kampanji za prikupljanje sredstava. Vidite što se pojavi kada na internetu potražite „popularne katoličke pobožnosti”, ili što preporučuju obitelj, prijatelji, ispovjednik ili duhovnik.

  • Molite Duha Svetoga da vam pomogne prepoznati razliku između „mračne noći duše” i poziva na buđenje. Velika suhoća u molitvi ne znači da je pobožnost loša. Ako je molitva lagana, ne znači da je i dobra. Sjetite se, u redu je držati se one prve pobožnosti, u kojoj doživljavate suhoću, a istovremeno iskušati neku novu. U redu je donekle prilagoditi molitvu sebi kako bi vam više pomagala.

Izvor: Our Sunday Visitor | Prijevod: Ana Naletilić

Bill Dodds autor je knjige “Na hodočašću koje se zove Oplakivanje: Vodič za udovce i udovice.” Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje autora. Sva prava pridržana.