Sveta Petronila

Foto: Wikipedia

Sveta Petronila (Aurelia Petronilla), mučenica iz 1. stoljeća, bila je štićenica i sljedbenica svetog Petra apostola, a po nekim izvorima i njegova kći. Po drugim izvorima bila je u rodu sa svetom Domicilom. Petar ju je naročito volio, a prema predaji izliječio ju je od uzetosti. Bila je izuzetno lijepa djevojka pa se u nju zaljubio poganin, rimski patricij Flako (Flaccus) i zatražio njezinu ruku. Kad je kao vjerna kršćanka odbila njegovu ponudu, Flako ju je dao mučiti, a zatim ju je smaknuo. Dogodilo se to u Rimu, potkraj prvog stoljeća. Petronila je pokopana u Domicilinim katakombama, a njezin sarkofag prenesen je 757. u baziliku svetog Petra u Rimu.

U „Muci svetih Nereja i Ahileja“, sastavljenoj u 5. ili 6. stoljeću spominje se Petronila kao kći svetog Petra. Neki eksperti smatraju da se pritom mislilo na „duhovnu kćer“. Petronilino ime upisano je na jednoj freski iz 4. stoljeća, pronađenoj u podzemnoj bazilici Domicilinih katakombi. Ta freska dokazuje da je Petronila bila mučenica jer na joj napisano „Petronella Mart“. Za svoju zaštitnicu uzeli su je franački kraljevi, a njezino štovanje raširilo se i sjeverno od Alpa. Zazivaju je protiv groznice i povišene tjelesne temperature, a zaštitnica je alpinista, planinara, mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Budinjak u Žumberku, Kanfanar u Istri). Spomendan joj je 31. svibnja.

Sveti Bernard iz Menthona

Foto: Wikipedia

Sveti Bernard iz Menthona (Bernard de Menthon) ili Bernard iz Aoste, redovnik augustinac, rođen je oko 1020. u dvorcu Menthon kod Annecyja. Potomak ugledne savojske plemićke obitelji, studirao je u Parizu filozofiju i pravo. Otac ga je želio bogato oženiti, ali on se opredijelio za duhovno zvanje i pobjegao u Aostu. Kao svećenik, katedralni arhiđakon u Aosti, gradio je crkve i škole, propovijedao po svojoj biskupiji, ali i na području Pavije i Novare. Djelovao je više od 40 godina kao misionar u Alpama i pokrstio mnoge nevjernike. Postao je glasovit po podizanju svratišta, odmorišta, gostinjaca i konačišta, utočišta hodočasnicima i putnicima koji su putovali u Rim. Obnovio je oko 1050. stari samostan visoko u Alpama, koji podignut već krajem 8. stoljeća, a kasnije su ga opustošili i razorili Saraceni. Taj obnovljeni samostan pokazao se neizmjerno korisnim, u vrijeme kad je putovanje preko Alpa ponekad predstavljalo i životnu opasnost. Redovnici toga samostana, regularni kanonici augustinci, uzgajali su velike pse bernardince i vježbali ih u traganju za izgubljenim putnicima u mećavi te su mnoge ljude spasili od sigurne smrti.

Sveti Bernard proslavio se ne samo kao propovjednik i misionar, već i kao prijatelj siromaha, nevoljnika i putnika. Preminuo je 12. lipnja 1081. ili 1086. u talijanskom gradu Novari (Pijemont), a pokopan je u tamošnjem samostanu svetog Lovre, 15. lipnja. Svetim ga je 1681. proglasio papa Inocent XI. Osobito ga štuju vjernici u Francuskoj, Italiji i Švicarskoj. Zaštitnik je alpinista, planinara, skijaša, penjača, skateboardera, Alpi, alpskih naselja i žitelja te mnogih naselja, župa, crkava, kapela, društava i planinarskih bratovština diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Samobor, Pleternica, Našice, Osijek, Novi Travnik). Po njemu su nazvani psi bernardinci te dva alpska prijevoja. Spomendan mu je 15. lipnja.

Izvor: Župa Jastrebarsko